Croatian Supreme Court partially allows revocation of eviction judgment regarding ownership acquisition by good faith possession.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially revoked lower court judgments that had dismissed a revocation appeal by a local community. The court found that lower courts incorrectly assumed the plaintiff was an unscrupulous possessor merely because the defendant was registered as the owner in land books. Consequently, the court held that the burden of proving the plaintiff's lack of good faith lies with the defendant, and since this was not proven, the conditions for acquiring ownership through possession were not fully examined. The case was remanded to the first-instance court for a new trial where the defendant must prove the plaintiff's bad faith.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP: The burden of proving that a possessor is unscrupulous and dishonest lies with the party claiming the possession was not in good faith; mere registration of another person as owner does not automatically render the possessor unscrupulous, and lower courts must examine all conditions for acquiring ownership through possession.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Rev-32/1997-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutužitleja DP T. R. u stečaju, protiv tuženika-protutužitelja Mjesne zajednice Zamet - sada Grada Rijeke, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo županije Primorske-Goranske, te tuženice zadruge B. na K., Vinarija R., radi iseljenja i predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženice - protutužiteljice MZ Zamet protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 21. prosinca 1993. godine, br. Pž-2917/92., kojom je odbijena žalba I- tuženice - protutužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci od 12. lipnja 1992. godine, br. P-6187/91., u sjednici održanoj dana 16. rujna 1997. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija MZ Z. kao protutužiteljice odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice MZ Z. (sada pravnog sljednika Grada R. ) se prihvaća te se u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja DP T. u odnosu na tu tuženicu ukida presuda privrednog suda Hrvatske od 21. prosinca 1993. godine, br. Pž-2917/92. i presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci od 12. lipnja 1992. godine, br. P-6187/91. i u tom dijelu se predmet vraća Trgovačkom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog privrednog suda u Rijeci od 12. lipnja 1992. godine, br. P- 6187/91. suđeno je:
"I. Tuženi Mjesna zajednica Z. i Poljoprivredna zadruga B. na K. vinarija R. dužni su se iseliti iz svih prostorija koje koriste u zgradi u R. P.J.
14 vlasništva tužitelja DP T. u stečaju R. i iste slobodne od osoba i stvari predati na slobodno raspolaganje tužitelju i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.700 HRD u roku od 15 dana.
II. Protutužitelj Mjesna zajednica Z. odbija se sa svojim protutužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je protutužitelj MZ Z. građenjem od 1945. godine do 1950. godine, stekao pravo korištenja i raspolaganja na zgradi Dom A. P. iz R. ulica P.J. … sagrađene na kč. br. 1318/1 z.k.ul. 568 k.o. Z. površine 4635 m5, upisanu kao dvije zgrade u društvenom vlasništvu RO T.
Protutuženiku DP T. nalaže se da protutužiteljici MZ Z. izda tabularnu ispravu za upis protutužiteljevog stečenog prava korištenja na navedenoj nekretnini u društvenom vlasništvu, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda i ujedno mu se nalaže da protutužitelju naknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana". "
Presudom Privrednog suda Hrvatske od 21. prosinca 1993. godine, br. Pž-2917/92. odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv ove prvomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila I-tuženica - protutužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešene primjene materijalnog prava, te predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju I-tuženice sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 100/96. - dalje ZPP), na odgovor tužitelju - protutuženiku i na izjašnjenje nadležnom Državnom odvjetništvu.
Tužitelj - protutuženik u odgovoru na izjavljenu reviziju I-tuženice - protutužiteljice pobija osnovanost revizijskih navoda i predlaže da sud reviziju odbije kao neosnovanu.
Revizija je djelomično osnovana.
U ovoj su pravnoj stvari sudovi odlučivali o tužbenom zahtjevu kojim je tužitelj u odnosu na I i II-tužene zahtijevao da isele iz svih prostorija koje koriste u zgradi u R., P. J. …, vlasništvo tužitelja DP T., i iste slobodne od osoba i stvari predaje na slobodno raspolaganje tužitelju. S druge strane je revident zahtijevao protutužbenim zahtjevom u odnosu na tužitelja kao tuženika da se utvrdi da je građenjem od 1945. do 1950. godine, stekao pravo korištenja i raspolaganja na zgradi Dom A.P. iz R., ul. P. J. …, sagrađene na kč. br. 1318/1 zk.ul. 568 k.o. Z. površine 4635 m5 upisane kao dvije zgrade u društvenom vlasništvu korisništvo RO T., te da se tužitelju naloži da protutuženici MZ Z. izda tabularnu ispravu za upis stečajnog prava u zemljišnim knjigama koju bi u slučaju neizdavanja zamjenila sudska presuda.
Odlučujući o tako postavljenim zahtjevima stranaka nižestupanjski su sudovi utvrdili:
- da su sporni objekti sagrađeni na čk. br. 1318/1 upisani u zk.ul. 568 k.o. Z. koja kč.br. ima površinu 4635 m5, kao dvije zgrade u društvenom vlasništvu s time da je u zemljišnoj knjizi upisan tužitelj kao korisnik iste nekretnine,
- da protutužitelj nije dokazao da bi građani Z., ili pak MZ gradila sporne objekte već
ač
da su iste nakon izgradnje počeli koristiti iako je prednik tužitelja bio investitor a izvođ radova je bio tadašnje vojno građevno poduzeće P.,
- da je tuženik koristio spornu zgradu neprekinuti niz godina počev od 1950. pa nadalje.
Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev protutužitelja iz protutužbe neosnovanim.
Ovo iz razloga što protutužitelj nije dokazao da je sporne objekte gradio pa se nije ostvarila pretpostavka za stjecanje prava vlasništva (korištenje i raspolaganja) originalnim načinom - građenjem. Pritom valja navesti da revident u reviziji više ni navodi da bi građenje stekao pravo vlasništva odnosno pravo korištenja i uprvljanja iako je taj način stjecanja prava izrekom označen u tužbenom zahtjevu.
Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da u navedenom dijelu revizija protutužitelja nije osnovana, pa je ista primjenom čl. 393. ZPP u tom dijelu kao neosnovana odbijena.
Revident osnovano tvrdi da su nižestupanjski sudovi odlučujući o tužbenom zahtjevu iz tužbe pogrešno primjenili materijalno pravo, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.
Prije svega valja navesti da se radi u ovoj pravnoj stvari o prigovoru da su sporne nekretnine stečene dosjelošću, da je stjecanje prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu između društvenih pravnih osoba dosjelošću bilo moguće do donošenja Ustava iz 1974. godine i Zakona o udruženom radu, ako je prometnim nekretninama između društvenih pravnih osoba bio slobodan.
Stupanjem na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) koji je odredbom čl. 3. stavio izvan snage odredbu čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (kojim je bilo zabranjeno stjecanje dosjelošću stvari u društvenom vlasništvu) moguće je stjecanje prava vlasništva dosjelošću pod pretpostavkama iz čl. 28. st. 4. spomenutog zakona, a nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i pod pretpostavkama propisanim tim zakonom.
Nižestupanjski su sudovi pogrešno ocjenili da I-tuženica nije pošten ni savjestan posjednik, pa da zbog toga I-tuženica vršenjem posjeda nije mogla steći prava vlasništva dosjelošću. Pritom nižestupanjski sudovi pogrešno ocjenjuju da I-tuženica nije savjestan i pošten posjednik samo zbog činjenice da je tužitelj upisan kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama.
Prema prosudbi ovoga suda ne savjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje u, ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine vlasništva dosjelošć
upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati.
Kako su nižestupanjski sudovi svoju ocjenu o kvaliteti posjeda I-tuženika pogrešno zasnovali samo na činjenici upisa u zemljišnim knjigama to je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja ostalo činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa nije bilo moguće ispitati da li su ostvarne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na strani revidenta.
Kako se pitanje stjecanja prava vlasništva na strani revidenta u ovoj pravnoj stvari - glede odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz tužbe u odnosu na revidenta javlja kao prethodno pitanje to je revizija I-tuženice djelomično prihvaćena i u odnosu na tu tuženicu primjenom čl. 395. st. 2. ZPP pobijane presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tu tuženicu ukinute, te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, vodeći računa o tome da se savjesnost i poštenje posjeda predpostavlja, provesti potrebne dokaze koje će predložiti tužitelj (koji treba dokazati da je I-tuženica nesavjestan posjednik) i nakon toga ponovno donijeti novu odluku.
U Zagrebu, 16. rujna 1997.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.