Revr-650/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 650/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., protiv tuženika E. d.o.o. iz B. M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u O., radi pobijanja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3518/13-2 od 20. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru br. P-412/12-20 od 25. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je odluka tuženika E. d.o.o. iz B. M., OIB: ..., od 12. studenoga 2012. godine, o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, tužitelju P. M. iz M., nedopuštena.

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao.

Nalaže se tuženiku priznati tužitelju kontinuitet rada te sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa u razdoblju od 12. studenoga 2012. godine pa do presuđenja, u roku 8 dana. Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće za prosinac 2012. godine s dospijećem 15.

01. 2013. godine, isplatiti iznos od 13.119,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od dospijeća pa do isplate.

Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće za siječanj 2013. godine s dospijećem 15.

02. 2013. godine, isplatiti iznos od 13.119,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od dospijeća pa do isplate. Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće za veljaču 2013. godine s dospijećem 15.

03. 2013. godine, isplatiti iznos od 13.119,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od dospijeća pa do isplate.

Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće za ožujak 2013. godine s dospijećem 15. 04. 2013. godine, isplatiti iznos od 13.119,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od dospijeća pa do isplate.

Nalaže se tuženiku na ime naknade plaće za travanj 2013. godine s dospijećem 15. 05. 2013. godine, isplatiti iznos od 13.119,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od dospijeća pa do isplate,

te se nalaže tuženiku nadalje, sve do povratka tužitelja na posao, plaćati za svaki mjesec tužitelju naknadu plaće u bruto iznosu od 13.119,28 kuna do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.562,50, u roku od 8 dana.“

2. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parniči trošak u iznosu od 6.500,00 kn u roku 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i ukine u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, time da tužitelj traži i naknadu troškova revizijskog postupka.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te također traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije u obrazloženju pobijane odluke navedeni su jasni i valjani razlozi o svim odlučnim činjenicama, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupku iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Naime, prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena navedena bitna povreda, budući se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tužitelj također ističe u reviziji, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili relevantni za presuđenje.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 7. prosinca 2006. radio kod tuženika na radnom mjestu procesni inženjer, a temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2011. na radnom mjestu voditelja proizvodnje,

- da je 12. studenoga 2012. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika,

- da je ugovor o radu tužitelju otkazan zbog propusta tužitelja oko nabavke strojeva iz Kine, zbog propusta u organiziranju i provođenju zaštite na radu i zbog propusta oko narudžbe materijala,

- da je tužitelj 20. studenoga 2012. podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je Odlukom o prenošenju ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite na radu tužitelj kao voditelj proizvodnje postao i ovlašteni predstavnik poslodavca nadležan za organiziranje provođenja zaštite na radu,

- da je tužitelj prema ugovoru o radu trebao raditi na i poslovima organizacije i nadgledanja proizvodnje i održavanja, te na održavanju web stranica,

- da je iz službene korespondencije utvrđeno da je tužitelj osobno kao predstavnik tuženika sudjelovao u pregovorima s kineskim proizvođačem oko narudžbe strojeva iz Kine,

- da je tužitelj osobno vršio ispitivanje strojeva u Kini,

- da isti strojevi po dopremi u firmu tuženika nisu mogli biti pušteni u rad jer su strojevi trebali napon od 380 volti, dok je postrojenje tuženika u tvornici radilo na naponu od 400 volti,

- da je činjenica da strojevi trebaju napon od 380 volti bila napisana i u ponudi koju je kineski proizvođač dostavio, a koju ponudu je tužitelj prihvatio te mu ista činjenica nije mogla ostati nepoznata,

- da je tužitelj pisanim putem kao i usmeno više puta upozoravan na pravilno provođenje mjera zaštite na radu, kao i na propuste oko nabavke materijala nužnog za proizvodnju,

- da obzirom na počinjenu povredu obveze iz radnog odnosa i okolnosti slučaja nije bilo opravdano očekivati da tuženik tužitelja pisanim putem upozorava na kršenje obveza iz radnog odnosa.

Pravilno su postupili sudovi nižeg stupnja kada su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan, jer je odluka tuženika o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika zakonita.

Pravilno je utvrđenje sudova nižeg stupnja da je tužitelj, obzirom na svoj položaj voditelja proizvodnje te povjerenika zaštite na radu, bio radnik tuženika od osobitog povjerenja te je trebao pokazati i osobitu odgovornost u svome radu. Činjenica da je tužitelj bio voditelj proizvodnje s dugogodišnjim iskustvom, da je kao elektroinženjer trebao znati sve pojedinosti oko karakteristika strojeva koje kupuje i koji će se koristiti u tvornici u kojoj on rukovodi proizvodnjom, koji je napon strojeva koji kupuje, činjenica da to nije bio prvi takav njegov zadatak (već ranije je naručivao strojeve iz Italije), upravo ukazuje da je tužitelj trebao biti svjestan odgovornosti jer se radilo o izuzetno vrijednom poslu za tuženika (narudžba strojeva za novu proizvodnu liniju).

Isto tako činjenica da je tužitelj i nakon što je usmeno i pisanim putem upozoravan na nestručno i nesavjesno izvršavanje svojih dužnosti glede osiguranja i provedbe zaštite na radu, opetovano kršio prava i obveze iz radnog odnosa, ukazuje da tužitelj svoj posao nije obavio u skladu s položajem koji ima kod tuženika i s odgovornošću koja se od njega očekivala.

Tužitelj u reviziji ponavlja prigovor pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je obzirom na konkretne povrede iz radnog odnosa koje je poslodavac okvalificirao kao teške i koje su dovele do redovitog otkaza, o istima svakako trebao biti prethodno pisano upozoren, što ujedno predstavlja bitnu pretpostavku otkazivanja ugovora o radu redovitim putem.

U odnosu na istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava - odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 – dalje: ZR) ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište nižestupanjskog suda.

Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa bitna je pretpostavka koja prethodi mogućnosti davanja redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, a ta pretpostavka ne mora biti ispunjena ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Upravo zbog okolnosti da je tužitelj, kao voditelj proizvodnje s dugogodišnjim iskustvom i obnašajući jednu od tri rukovodeće funkcije u firmi tuženika, trebao biti svjestan odgovornosti povjerenih mu poslova, a da je isti pri tome postupao upravo suprotno počinivši ranije navedene konkretne povrede iz radnog odnosa koje se mogu ocijeniti kao teške, pravilan je zaključak nižestupanjskog suda da nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu pismeno upozori u smislu odredbe čl. 111. st. 1. ZR. No, pravilno je kod toga utvrđenje drugostupanjskog suda da je tužitelj više puta bio usmeno i pismeno upozoravana na obveze iz radnog odnosa, pri čemu se i upozorenje upućeno e-mailom također smatra upozorenjem na obvezu izvršavanja obveza iz ugovora o radu.

Iz sadržaja same revizije vidljivo je da tužitelj osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju nije uopće moguće izjaviti.

U odnosu na revizijski navod da u odluci o otkazu nije navedeno je li kod tuženika ustrojeno radničko vijeće i je li se tuženik savjetovao sa radničkim vijećem prije otkazivanja, valja istaći sljedeće. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikat, u kojem slučaju tuženik nije niti imao obvezu provoditi savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sindikatom, a prilikom donošenja pobijane odluke. Isto tako, odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem tuženika nije nezakonita zbog toga što je tuženik tužitelj otkazao ugovor o radu zbog povrede koja je bila godinu dana ranije, kada su se nabavili strojevi. Naime, tek kasnije je utvrđeno da strojevi nemaju potrebna svojstva da bi mogli biti korišteni kod tuženika.

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. studenoga 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.