Uzz-33/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzz 33/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanovnić-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz T., S., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba iz Z., klasa: 140-03/06-01/OB:03264350882, ur.broj: 341-99-05/3-06/3382, broj spisa …, od 30. ožujka 2007., radi prava na isplatu mirovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Uz-DO-74/10 od 3. rujna 2010., protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us- 5558/2007-5 od 22. prosinca 2009., u sjednici održanoj 22. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava, ukida se rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-5558/2007-5 od 22. prosinca 2009. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem tužba je odbačena iz razloga jer da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije imenovao punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.

Protiv tog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podignulo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog postupovne povrede, pa je predložilo da se prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske ukine i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Pobijano rješenje je ispitano samo u granicama zahtjeva, u smislu čl. 49. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS).

U konkretnom slučaju tužitelj je pokrenuo upravni spor protiv rješenja tuženika, s time da je u tužbi za tužiteljicu naznačena adresa u inozemstvu.

Tako podnesenu tužbu Upravni sud Republike Hrvatske je odbacio jer smatra da je tužitelj, a budući da se nalazi u inozemstvu, bio u obvezi imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, sukladno odredbi čl. 146. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), pa kako to nije učinio sud je tužbu odbacio.

U ovoj fazi postupka sporno je da li se odredba čl. 146. ZPP-a, na jednak način kao u parničnom postupku primjenjuje i u upravnom sporu, pozivom na čl. 60. ZUS-a.

Naime, odredbom iz čl. 60. ZUS-a predviđeno je da će se u upravnim sporovima „na odgovarajući način“ primjenjivati odredbe ZPP, kada ZUS ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima.

U konkretnom slučaju ZUS sadrži jasna i precizna pravila kada dolazi do odbacivanja tužbe u upravnom sporu (čl. 29. i 30. ZUS-a), pa se prema tome u upravnim sporovima ne može primijeniti odredba iz čl. 146. ZPP-a, jer bi se ona odnosila na upravni spor samo onda ako ZUS ne sadrži odredbe o postupku s tužbom.

Prema tome, Upravni sud Republike Hrvatske je pogriješio kada je, primjenom odredbe iz čl. 146. ZPP-a, tužbu odbacio. Time je Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio bit prava na pristup sudu, čime je povrijedio pravo na pošteno suđenje zagarantirano odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola 1., 4., 6., 7., 11. i 14. (dalje: Konvencija) koja je u primjeni temeljem Zakona o potvrđivanju konvencije ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori - broj 18/97 i 1/06).

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak povodom podnesene tužbe.

U Zagrebu, 22. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.