Gž-1002/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1002/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o. (OIB:…) Z.1, protiv tužene N. Š. (OIB:…) iz Z.2, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. & Š. d.o.o. u Z.1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-348/15-11 od 16. svibnja 2017., 16. svibnja 2019.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-348/15-11 od 16. svibnja 2017.

Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G. poslovni broj: Ovrv-1456/13 od 23. listopada 2013., u dijelu u kojem je tuženoj N. Š. (označenoj u rješenju ovrsi kao N. B.) naloženo platiti tužitelju iznos od 2.111,43 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci pobijane odluke, od dana njihovih dospijeća pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi u roku osam dana trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Platni nalog je ukinut u preostalom dijelu u kojem je tuženoj naloženo tužitelju naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II.), uz nalog tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 412,50 kuna sa kamatama od 16. svibnja 2017. do isplate.

Protiv navedene presude žalbu pravovremeno podnosi tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom ističe, da je tužena izjavila prigovor za one iznose koji su u zastari do dana pokretanja ovršnog postupka tj. 22. travnja 2013., obzirom na vrstu usluga za koju je zastarni rok predviđen u trajanju od godinu dana, a u odnosu na ostale iznose prigovor promašene pasivne legitimacije, koju prvostupanjski sud nije pravilno cijenio, iako je dostavila u spis podatke o tome da nije vlasnik spornog stana unatrag šest godina o čemu je obavijestila sve isporučitelje komunalnih i drugih usluga.

Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu prouzročenog troška postupka, uz trošak žalbe.

Žalba tužene nije osnovana.

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. broj Ovrv-1456/13 od 23. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženoj da u roku od osam dana namiri novčanu tražbinu od 2.111,43 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, pobliže označene izrekom presude, od dospijeća pa do isplate. Iz provedenih dokaza sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio podatke i evidenciju tužitelja kao vjerodostojne a cijeneći da tužena nije osporila, da je vlasnik i korisnik toplinske energije na predmetnoj adresi, dok iz podataka MUP-a i proizlazi da prebiva na predmetnoj adresi u tom spornom periodu, što je vidljivo i iz popisa stanara, kao što je od strane tužitelja, dostavljenim izdanim računima utvrđen obračun i visina pojedinih mjesečnih iznosa, uz dospijeće kako je to prikazano u poslovnim knjigama, pa cijeneći Opće uvjete prema kojima vlasnici posebnih dijelova nekretnine sklapaju Ugovor o opskrbi putem predstavnika suvlasnika (čl. 37. i čl. 39.), a obračun obveze se vrši se prema odredbama Ugovora i Općih uvjeta, dok je čl. 88. predviđen način razdiobe troškova kod potrošnje mjerene na zajedničkom mjerilu, pa kako iz dostavljenih podataka i evidencije tužitelja proizlazi obveza tužene na podmirenje naknade za toplinsku energiju u visini sukladno obračunu, platni nalog je održan na snazi i prigovori tužene cijenjeni kao paušalni i neosnovani.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja na, za ovaj spor pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Prije svega, u ovom postupku se radi o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. ZPP-a, pa s obzirom na odredbu čl. 467. st. 2. ZPP-a tužena se ne može pozivati na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

Stoga, polazeći od dostavljenih dokaza, a cijeneći pri tome utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja i po ocjeni ovog suda, proizlazi pravilan zaključak o obvezi plaćanja utuženog iznosa tužitelju. Pri tome, neosnovani su žalbeni navodi tužene da bi istaknula prigovor zastare, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije dostavljanjem u spis podataka da nije vlasnik spornog stana unatrag šest godina. Tužena je svojim prigovorom na platni nalog osporila osnov i visinu tražbine uz navod, da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu i da bi tužitelj trebao dostaviti i račune za svako pojedino potraživanje, na koji način je tužitelj u nastavku postupka i postupio dostavivši cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na tuženu. Stoga se, obzirom se o zastari kao materijalnopravnom prigovoru ne pazi po službenoj dužnosti, taj prigovor ne može isticati žalbom (čl.352 st.2. ZPP-a). Isto tako, neosnovano se žalbom ukazuje da bi tužena dostavila podatke da nije vlasnik spornog stana o čemu da je obavijestila isporučitelje, obzirom da na zakazana ročišta iako je uredno pozvana nije pristupala, kao ni dostavila dokaz o tim navodima.

Obveza tužene postoji, kraj činjenice da je za vrijeme utuženog razdoblja bila prijavljena kao korisnik toplinske energije na predmetnoj adresi, da je navedena u popisu stanara, te da je tužitelj isporučivao toplinsku energiju i za tu isporuku ispostavljao račune, pa je po ocjeni ovog suda, tužena obveznik plaćanja utuženog iznosa, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

Žalbeni navod tužene, da nije vlasnik prostora, ista tijekom postupka nije dokazala, niti da bi tužitelj bio obaviješten o promjeni korisnika toplinske energije, te je u svezi navedenih navoda na tuženoj i bio teret dokaza, iako takvu činjenicu i prigovor tijekom postupka nije isticala.

Stoga je valjalo žalbu tužene odbiti u cijelosti kao neosnovanu, te sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st.1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 16. svibnja 2019.

Sudac

Biljana Bojanić, v.r.