Croatian Supreme Court dismisses appeal on appeal rejection due to final judgment on main issue. Appeal rejected as unfounded regarding procedural violations and material law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by appellants against the second-instance court's rejection of their appeal. The appellants argued for significant procedural violations and incorrect application of substantive law, requesting the annulment of lower court decisions. The court found no errors, noting that the value of the dispute had already become final and binding, thus precluding further challenge via appeal on the main decision.
Legislator headnote
AI generatedČl. 400. st. 3. ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP: An appeal against a decision rejecting an appeal is admissible, but no further appeal exists on the main decision once the value of the dispute has become final and binding.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev x 60/08-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. V. i M. V., oboje iz K. na S., oboje zastupani po punomoćnici N. V., odvjetnici u Z., protiv tužene-protutužiteljice J. Č. iz K., zastupane po punomoćniku N. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja- protutuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru, posl. br. Gž-477/08-2 od 9. travnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Klanjcu, posl. br. P-58/00 od 18. siječnja 2008., u sjednici održanoj 10. rujna 2008.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja-protutuženika A. i M. V. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbačena je revizija tužitelja-protutuženika A. V. i M. V. od 3. ožujka 2006. kao nedopuštena.
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba protutuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli tužitelji- protutuženi A. V. i M. V. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji-protutuženi predlažu da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tužena-protutužiteljica J. Č. nije odgovorila na reviziju tužitelja-protutuženih.
Revizija tužitelja-protutuženih A. V. i M. V. nije osnovana.
Prema čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. – dalje: ZPP), revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije. Prema st. 3. istog članka, u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o reviziji protiv presude.
Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem odbacio reviziju tužitelja- protutuženih A. V. i M. V. (dalje: protutuženih) pozivom na odredbu čl. 382. st. 3. Zakona o
Rev x 60/08-2
parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99. – dalje: ZPP/99) koji se primjenjuje prema čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 117/03 – dalje: ZID ZPP/03).
Drugostupanjski sud je ocijenio pravilnom odluku prvostupanjskog suda jer je ista donijeta sukladno odredbi čl. 382. u vezi čl. 389. st. 1. ZPP.
Drugostupanjski sud smatra da nakon što je rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora postalo pravomoćno, više nema mogućnosti pobijanja utvrđene vrijednosti predmeta spora žalbom na odluku o glavnoj stvari, radi toga jer je glavna stvar pravomoćno presuđena.
Iz spisa proizlazi da je drugostupanjski sud presudom posl. br. Gž-496/04 od 28. prosinca 2005. odbio žalbu protutuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, posl. br. P-58/00 od 21. veljače 2001. Međutim, kako protutužiteljica u protutužbi nije označila vrijednost predmeta spora, to je odredio prvostupanjski sud rješenjem od 16. siječnja 2008. u visini 0,10 kn, u skladu čl. 40. st. 4. i st. 5. ZPP (Narodne novine broj 117/03), a koje rješenje je sukladno navedenoj odredbi postalo pravomoćno.
Stoga pravilno drugostupanjski sud ocjenjuje da nakon što je rješenje od 16. siječnja 2008. postalo pravomoćno, nema mogućnosti pobijanja tako utvrđene vrijednosti predmeta spora žalbom na odluku o glavnoj stvari, budući je glavna stvar već pravomoćno presuđena.
U pobijanim rješenjima su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni i proturječni. Ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i iskaza datih u tijeku postupka. Stoga rješenja nemaju nedostatak zbog kojih se ne mogu ispitati.
Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kako to smatraju revidenti.
Dakle, ne postoji razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revizija.
Iz navedenih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 393., čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 44. st. 4. u vezi čl. 284. st. 2. ZID ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. rujna 2008.
Predsjednica vijeća:
Ljubica Munić, v.r.