Rev-2651/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2651/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.M. iz S., . ., koju zastupa punomoćnik P.J. odvjetnik iz P., protiv tuženika I. . .U. d.d., iz U., kojega zastupa punomoćnik S.E., dipl. pravnik kod tuženika, radi raskida ugovora i povrata 2.548,79 USD i 5.605,18 ITL, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 24. svibnja 1993.g. br. Gž 1404/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 30. rujna 1992.g. br. P 210/92-7, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 1995.g.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Raskida se ugovor o ulogu na štednju sklopljen između tužiteljice i tuženika.

Tuženik je dužan tužiteljici vratiti 2.548,79 USD sa 5,40% kamate na taj iznos i 5.605,18 ITL sa 7% kamate na taj iznos tekuće od 14. travnja 1992.g. do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

Istom presudom tužiteljica je obvezana da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.725 HRD (sada 2,72 Kune).

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije u cijelosti, te obveže tužiteljicu da tuženiku nadoknadi parnične troškove zajedno s troškom odgovora na reviziju. Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nesporno je između stranaka, da su stranke sklopile ugovor o ulogu na štednju, da je tužiteljici izdana štedna knjižica na kojoj ima devizna sredstva u utuženom iznosu, te da se radi o deviznom štednom depozitu po viđenju (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53 i 73/91, te 3/94), u daljnjem tekstu: ZOO).

Tužiteljica traži raskid navedenog ugovora i povrat strane valute sa zateznom kamatom primjenom odredbe čl. 133. Zakona o obveznim odnosima zbog izmijenjenih okolnosti.

Sud prvog stupnja je ocijenio okolnosti nastale nakon zaključenja ugovora između stranaka zbog kojih tuženik nije u mogućnosti da ispuni svoju obvezu isplate deviznih sredstava po zahtjevu tužiteljice (čl. 1038. st. 2. ZOO).

Sud prvog stupnja, imajući u vidu odredbe čl. 133. i 135. ZOO došao je do zaključka, da zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o deviznom štednom depozitu i povrat deviznih sredstava sa zateznom kamatom, koji je osnovan, jer je isti ugovor izmijenjen odredbom čl. 9. Uredbe o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/91, 3/92 i 12/92, dalje: Uredba) na način da je devizni štedni depozit po viđenju pretvoren u oročeni depozit, te je u čl. 11. iste Uredbe predviđen način korištenja deviznog depozita odnosno u daljnjim odredbama način vraćanja počevši od 30.VI.1995.g. pa ubuduće.

Sud drugog stupnja prihvatio je pravni stav suda prvog stupnja, da se radi o prisilnom zakonskom propisu (Uredba sa zakonskom snagom u smislu odredbe čl. 88. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) kojim je izmijenjen ugovorni odnos između stranaka (čl. 27. st. 2. ZOO). Odredbom čl. 27. st. 2. ZOO je propisano, da odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima.

Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja da se radi o prisilnom zakonskom propisu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja i kojim je izmijenjen ugovorni odnos između stranaka.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili prigovor tužiteljice o neustavnosti iste Uredbe s obzirom da pokretanje postupka za ocjenu njezine ustavnosti ("Narodne novine", broj 44/92), još je otklanja njezinu primjenu.

Međutim, isti postupak je obustavljen na sjednici Ustavnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 1994.g. ("Narodne novine", broj 25/94).

Neosnovano se prigovara u reviziji, da je navedena Uredba djelovala unatrag kada su njome obuhvaćeni štedni devizni ulozi i devizni računi građana kod banaka na dan 27. travnja 1991.g. Naime, u navedenoj Uredbi nema odredbe o njezinoj primjeni prije stupanja na snagu, već je odredbama čl. 2. i 9. iste Uredbe navedeno o kojim se deviznim depozitima radi odnosno koja se devizna sredstva građana pretvaraju u javni dug Republike Hrvatske.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), jer je ocijenio žalbene navode odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Ostali revizijski prigovori (koji su bili izneseni i u žalbi) svode se na ocjenu ustavnosti sporne Uredbe, koja nije predmet ispitivanja u ovom postupku već pravilnost njezine primjene.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Tuženik je odbijen s zahtjevom na naknadu troškova odgovora na reviziju, jer odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. siječnja 1995.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.