Legislator Case Law & Legislation
I Kž-Us-165/2015-4 AI generated

I Kž-Us-165/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-Us-165/2015-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog N. M., okrivljenog R. B. i okrivljenog T. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 2. prosinca 2015. broj Kov-Us- 33/15., u sjednici održanoj 11. siječnja 2016.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-Us-165/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. M., po braniteljici V. M. G., „jer je pobijano rješenje pogrešno i nije utemeljeno na zakonu“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „na način da se u odnosu na okrivljenika ad 1 N. M. iz spisa kao nezakoniti izdvoje dokazi navedeni u optužnici pod brojem 83. i to tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljenih na nadziranim telefonima temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu broj: Kir-us-95/14 o primjeni posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. t. 1. ZKP/08“.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 165/15.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog N. M., okrivljenog R. B. i okrivljenog T. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 2. prosinca 2015. broj Kov-Us- 33/15., u sjednici održanoj 11. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okrivljenog N. M., okrivljenog R. B. i okrivljenog T. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu, odbijeni su prijedlozi okrivljenog N. M., okrivljenog R. B. i okrivljenog T. K. za izdvajanjem iz spisa dokaza navedenih u optužnici pod brojem 83., i to tonskih zapisa i zapisa SMS poruka snimljenih na nadziranim telefonima, na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-95/14 o primjeni posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), kao i prijedlog okrivljenog T. K. za izdvajanjem iz spisa dokaza navedenih u optužnici pod brojem 81., i to audio snimke o provedbi posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 4. ZKP/08. protiv okrivljenog T. K. te postupanje prema P. R., kao neosnovani.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. M., po braniteljici V. M. G., „jer je pobijano rješenje pogrešno i nije utemeljeno na zakonu“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „na način da se u odnosu na okrivljenika ad 1 N. M. iz spisa kao nezakoniti izdvoje dokazi navedeni u optužnici pod brojem 83. i to tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljenih na nadziranim telefonima temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu broj: Kir-us-95/14 o primjeni posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. t. 1. ZKP/08“.

I Kž-Us 165/15.-4

Žalbu je protiv tog rješenja podnio okrivljeni R. B. po branitelju Ž. O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, predloživši da se pobijano rješenje preinači „na način da se izdvoje iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi pod brojem 83. Optužnice- tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljenih na nadziranim telefonima“.

Protiv tog rješenja žali se i okrivljeni T. K. po branitelju D. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se „rješenje Županijskog suda u Splitu, broj Kov – Us – 33/15 ukine ili preinači u dijelu u kojem se istom odnosi na okrivljenog pod 5. T. K.“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe okrivljenika nisu osnovane.

Okrivljeni R. B. i T. K. u žalbama ističu da nije bilo zakonskih uvjeta za određivanje posebnih dokaznih radnji jer nije postojala „osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo“ odnosno da nalozi suca istrage „nisu bili utemeljeni na osnovanosti sumnje da bi osumnjičenici počinili…ovakva banalna pa gotovo i bizarna kaznena djela“ koja su im stavljena na teret. Svi žalitelji smatraju i da nalozi suca istrage nisu dostatno obrazloženi.

Najprije treba navesti da je jedan od uvjeta za određivanje posebnih dokaznih radnji prema članku 332. stavku 1. ZKP/08. postojanje osnove sumnje, a ne osnovane sumnje da je osoba sama ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u počinjenju kaznenog djela iz članka 334. ZKP/08. Osnove sumnje je niži standard vjerojatnosti da je kazneno djelo počinjeno nego što je to osnovana sumnja. Osnove sumnje označavaju postojanje barem jedne okolnosti da je kazneno djelo počinjeno. Ovdje taj standard postoji, a to je vidljivo iz naloga suca istrage kojima je određivao i produljivao posebne dokazne radnje. U nalozima sudac istrage opširno navodi i obrazlaže okolnosti koje su bile osnova za izdavanje i produljenje naloga (prijave dvojice stranih državljana da im je policajac naplatio prometnu kaznu, a da nije izdao potvrdu, okolnost kupovine stana i auta koji ne odgovaraju primanjima, javni pogovor o protuzakonitom primanju novca). Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su nalozi suca istrage „na zakonit i pravilna način obrazloženi“ i da su postojale osnove sumnje za određivanje posebnih dokaznih radnji. Žalbeni navodi takvo utvrđenje ne dovode u sumnju.

Okrivljeni N. M. ističe da protiv njega niti nije bilo „određeno provođenje posebnih dokaznih radnji“, da u odnosu na njega nisu postojale osnove sumnje i da „takva sumnja nije potvrđena niti samim rezultatima nezakonito provedenih posebnim dokaznih radnji“. Također smatra da on „nije zatečen u sferi kriminalne aktivnosti“ osoba koje su optužene „štoviše…nije niti supočinitelj niti sudionik s osobama protiv koje su posebne dokazne radnje bile određene i provedene“.

Točno je da posebne dokazne radnje nisu bile određene protiv okrivljenog N. M. No, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se dokazi pribavljeni posebnim dokaznim radnjama „mogu valjano uporabiti ne samo prema osobi za koju je mjera naložena, veći prema svakoj trećoj osobi koja se zatekla u sferi kriminalne djelatnosti osobe prema kojoj je neka od mjera“ određena. Uvjet za uporabu dokaza koji se odnose na treću osobu postoji ako kriminalna

I Kž-Us 165/15.-4

aktivnost treće osobe ulazi u ostvarenje bića kaznenog djela predviđenog katalogom kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08. (I Kž-Us 11/14., I Kž-Us 59/14.). Dakle, nije nužno da je treća osoba koja je „upala“ u mjere sudionik u počinjenju djela s osobom protiv koje su posebne dokazne radnje određene. Dovoljno je da se takav slučajni nalaz odnosi na sferu kriminalne djelatnosti zbog koje je moguće odrediti posebnu dokaznu radnju odnosno da se i u odnosu na treću osobu radi o osnovama sumnje za neko kazneno djelo iz članka 334. ZKP/08.

Upravo o tome je ovdje riječ. Posebne dokazne radnje bile su određene protiv više okrivljenika jer su postojale osnove sumnje da su počinili kaznena djela iz članka 291. stavka 1. i članka 293. KZ/11. Tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji okrivljeni N. M. pojavio se kao slučajni nalaz osnovano sumnjiv da je počinio kaznena djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11. pa je za to i optužen.

Prema tome, rješenje prvostupanjskog suda je pravilno i zakonito, dokazi koji su ovdje neosnovano osporeni su zakoniti te mogu biti uporabljeni tijekom postupka. Žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. siječnja 2016.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.