Rev-1308/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. M. iz P., zastupanog po punomoćnicima S. Lj. S. i R. B., odvjetnicima iz P., protiv tuženice Veterinarske stanice P., zastupane po punomoćniku E. M., odvjetniku iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 28. siječnja 1991. br. Gž-75/1991-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 26. rujna 1990. br. P-1289/1989-14, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1991.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1308/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kraj takvog stanja stvari valjalo je ukinuti obje presude nižestepenih sudova i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje da ponovno odluči o zahtjevu za naknadu štete (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1308/1991-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. M. iz P., zastupanog po punomoćnicima S. Lj. S. i R. B., odvjetnicima iz P., protiv tuženice Veterinarske stanice P., zastupane po punomoćniku E. M., odvjetniku iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 28. siječnja 1991. br. Gž-75/1991-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 26. rujna 1990. br. P-1289/1989-14, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1991.,
r i j e š i o je:
Prihvaća se revizija, tužitelja i ukida presuda Okružnog suda u Puli od 28. siječnja 1991. br. Gž-75/1991-2, i presuda Općinskog suda u Puli od 26. rujna 1990. broj P- 1289/1989-14, te se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje pri čemu se ima odlučiti i o trošku ovog postupka.
O b r a z l o ž e n j e :
Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tužena naknadi štetu zbog gubitka psa u iznosu od 5.000,00 dinara sa sporednim potraživanjima. Tužitelj je obvezan da tuženoj naknadi parnični trošak.
Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu i obveze tuženu da mu naknadi parnični trošak cijelog postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži da mu tužena Veterinarska stanica u P. naknadi štetu zbog gubitka psa, nižestepeni su sudovi, po stanovištu ovog suda pogrešno ocijenili da rok od četiri dana iz čl. 14. st. 2. Odluke o držanju, registraciji i tamanjenju pasa ("Sl. novine Općine Pula" br. 3/1968) u kojem je roku vlasnik psa dužan prijaviti veterinarskoj stanici nestanak psa i time spriječiti tamanjenje psa, počinje teći od dana kad je treća osoba uhvatila psa a ne od dana kad je ta osoba veterinarskoj stanici prijavila da je uhvatila psa lutalicu i omogućila joj daljnju dispoziciju sa psom u smislu te Odluke. Naime, navedenom su Odlukom među ostalim regulirana prava i obveze veterinarske stanice prema vlasnicima pasa lutalica i s tim u vezi određen je navedeni rok u kojem vlasniku uhvaćenog psa lutalice pod određenim pretpostavkama može biti vraćen pas. Stoga je u pravu tužitelj kad u reviziji ponavlja, pozivajući se i na odredbu iz čl. 13. citirane odredbe prema kojoj je dužnost (samo) veterinarskog tehničara hvatanje psa lutalica, da u slučaju ako pas bude uhvaćen od bilo koje osobe različite od veterinarskog tehničara jedini način da se pas u smislu citirane Odluke vrati vlasniku (odnosno da se postupi u smislu te Odluke) da se rok od četiri dana računa od dana kad je hvatanje psa prijavljenoj veterinarskoj stanici.
Povodeći se_za pogrešnim pravnim stanovištem o računanju roka u kojem je tužitelju mogao biti vraćen njegov odlutali pas, a tužena je to onemogućila dozvolivši njemačkim turistima da prije isteka roka odvedu psa u Nj. i tužitelj sada nije više u mogućnosti da vrati psa, nižestepeni, su sudovi pogrešno odbili tužitelja (samo zato) sa zahtjevom za naknadu štete zbog gubitka psa ne ispitujući da li u konkretnom slučaju postoje pretpostavke za naknadu sporne štete.
Kraj takvog stanja stvari valjalo je ukinuti obje presude nižestepenih sudova i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje da ponovno odluči o zahtjevu za naknadu štete (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP.
Odluka o trošku ovog postupka donesena je na osnovu odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 10. listopada 1991.
Predsjednik vijeća:
Đorđe Bjegović, v.r.