Revr-1478/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1478/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednik vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. P. odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu grada Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa N. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1708/2014-2 od 27. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-5617/2011-21 od 22. srpnja 2014., u sjednici održanoj 21. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je od tuženika tražila isplatu naknade na ime razlike koeficijenta složenosti poslova u ukupnom bruto iznosu od 28.699,48 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate (toč. I.), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (toč. III.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.).

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni. Predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da je podnesena revizija nedopuštena, pa predlaže istu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na ime razlike koeficijenata složenosti poslova u iznosu od 28.699,48 kn sa zateznim kamatama u razdoblju od svibnja 2011. do uključivo srpnja 2012.

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo, prema st. 2. istog članka, podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno navesti pitanje radi kojeg je revizija podnesena, treba izložiti razloge i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

Tužiteljica je u reviziji navela da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja pogrešne primjene odredbe čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01). Pritom se pozvala na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj

Ovako postavljeno pitanje je previše općenito i nije dovoljno precizirano za dopuštenost revizije, pa zbog nedovoljne određenosti nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Naime, da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da je individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Osim toga, za napomenuti je i da se odluka ovoga suda na koju se revidentica poziva u reviziji temelji na drugačijem činjeničnom utvrđenju, jer su u odluci Revr-135/05 tužitelji raspoređeni na radno mjesto prema novoj sistematizaciji te im je ujedno određen koeficijent složenosti poslova kao osnova za obračun plaće iz razloga što dopis tuženika koji je upućen tužiteljima sadržajno predstavlja odluku tuženika o rasporedu tužitelja na novo sistematizirana radna mjesta i o koeficijentu za izračun plaće.

Slijedom navedenog revizija tužiteljice nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice.

Zagreb, 21. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.