Gž-1523/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Republika Hrvatska

Broj: Gž-1523/2017

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Sanje Zoričić Tabaković, kao predsjednice vijeća te Tomislava Tomašića i Katice Lučić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe M.K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe A.K., zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći (»Narodne novine«, br. 39/13.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe M.K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe A.K., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Dubrovniku, poslovni broj 3. Pp G-713/15 od 13. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe M.K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe A.K. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), okrivljena pravna osoba M.K. d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba A.K. dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 300,00 kn (tristokuna), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni, i to okrivljena pravna osoba M.K. d.o.o. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 64.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba A.K. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. (pravilno: i stavka 3.) Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanog u točki 1. izreke i prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14.), činjenično opisanog u točki 2. izreke.

Istom presudom okrivljena pravna osoba dužna je na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 300,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba iznos od 150,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog odluke o kazni, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi.

U žalbi žalitelji u bitnome navode da je vidljivo da su unatoč financijskim problemima uspjeli održati se i isplatiti sve zaostatke prema svima te danas posluju uredno. Isto tako, bitno je kako bi mogli uredno dalje poslovati, da ih se oslobodi navedene novčane kazne, istu eventualno smanji te osloboditi barem odgovornu osobu što je jako bitno, s obzirom da A.K. nikada nije kažnjavan, a kao takvome mu je jako bitno kako bi kao osoba na privremenom radu u RH, mogao i ostati direktor.

Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu na štetu žalitelja povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Ispitujući prvostupanjsku presudu glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedena djela nisu prestroge, tim više što su pojedinačno utvrđene kazne ublažene ispod zakonom propisanih minimuma te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje kazne jer je za prekršaj iz članka 10. stavka 1., 2. i 3. Zakona o minimalnoj plaći propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 60.000,00 kuna do 100.000,00 kuna (po radniku), a za odgovornu osobu propisana je novčana kazna u rasponu od 7.000,00 kuna do 10.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 61.000,00 kuna od 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u rasponu od 7.000,00 kuna do 10.000,00 kuna.

Upravo postojanje olakotnih okolnosti, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i u potpunosti cijenio, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, daju punu osnovu za primjenu odredaba o ublažavanju kazne i to upravo do mjere do koje je to učinio prvostupanjski sud.

Stoga, bez obzira na iznesene žalbene navode, ovaj Sud nije prihvatio prijedlog žalitelja te nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni, smatrajući da su svakom okrivljeniku odmjerene primjerene novčane kazne i da će se u konkretnom slučaju, kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, postići izrečenim novčanim kaznama.

Također, treba istaknuti da su žalitelji upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

Valja napomenuti da je prvostupanjski sud djelo činjenično opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude nepotpuno pravno označio u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, s obzirom da se navodi tek stavak 1. odgovarajućeg članka kojim je propisana novčana kazna za počinitelja poslodavca pravnu osobu ako u propisanim rokovima ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj prema odredbama ovog Zakona, bez navođenja i stavka 3. članka 10. Zakona o minimalnoj plaći kojim je propisano uvećanje iznosa novčane kazne kojom će se kazniti poslodavac za prekršaj iz stavka 1. ovog članka, prema broju radnika kojima poslodavac nije obračunao i isplatio minimalnu plaću u visini utvrđenoj prema odredbama ovog Zakona, po njezinom dospijeću.

Međutim, budući da u tom smislu nema žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud o navedenoj povredi materijalnog prava nije odlučivao, obzirom da je člankom 202. stavkom 4. Prekršajnog zakona, izričito propisano ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu šteto (načelo postupka reformatio in peius).

Obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to su sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka II. izreke). Budući da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona određena u iznosu od po 300,00 kuna za svakog okrivljenika, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. prosinca 2017.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Sanje Zoričić Tabaković, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.