I Kž-234/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-234/1990-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Pavišić Berislava kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. R. V. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Splitu od 8. studenog 1989, K-24/87, u sjednici održanoj 21. kolovoza 1991, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske

Poje Oskara,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. R. V., ukida se pobijana presuda i predmet vraća nadležnom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom, temeljem čl. 300. st. 3. ZKP suđeno je opt. R. V. u odsutnosti, te je on oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 229. st. 1. KZRH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu u ime opt. R. V. branitelj - odvjetnik M. A., iz S., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javno tužilaštvo Hrvatske je u smislu čl. 370. st.

2. ZKP predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Žalba opt. R. V. je osnovana.

I Kž 234/1990-3

S pravom se ističe u žalbi optuženika da u ovom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za suđenje u odsutnosti.

Prema podacima u spisu prebivalište optuženika je u S., gdje živi i njegova obitelj - otac, majka i sestra, koji su u stalnom kontaktu s braniteljem, a prema čijim podacima se optuženik nalazi na radu u inozemstvu (Nizozemska ili Njemačka) i kojima je očito poznato sadašnje boravište, odnosno adresa osuđenika, pa se stoga ne može nikako uzeti da bi se optuženik nalazio u bjegstvu, odnosno bio nedostižan državnim organima.

Unatoč takvog stanja stvari prvostepeni sud je proveo suđenje optuženiku u odsutnosti, smatrajući da su se u konkretnom slučaju ispunili zakonski uvjeti iz čl. 300. st. 3. ZKP, iako prethodno nije iscrpio sva sredstva koja zakon predviđa za osiguranje prisustva optuženika na glavnoj raspravi.

Suđenje u odsutnosti može se provesti tek kada i pored svih poduzetih zakonskih mjera (pronalaženje adrese preko obitelji, poznanika, službe organa unutarnjih poslova, zatim putem službenih republičkih organa u inozemstvu, te izdavanjem tjeralice i određivanjem pritvora) nije moguće pronaći optuženika i osigurati njegovo prisustvo na glavnoj raspravi.

Kako prvostepeni sud nije postupio na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 300. st. 3. ZKP, jer je glavne rasprava održana bez optuženika, čija je prisutnost na glavnoj raspravi bila obavezna, pa je trebalo uvaženjem žalbe optuženika ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će biti dužan provesti postupak u smislu gornjih uputa i vodeći računa o pravilnoj primjeni zakona.

Iz izloženih razloga temeljem čl. 385. st. 1. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. kolovoza 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

dr. Pavišić Berislav v.r.