Rev-1570/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1570/1993-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća;, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. J. iz O., protiv tuženika HP C. O. iz.O., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 11. veljače.1993. br. Gž-235/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. studenog 1992. br. Pr-414/92-5, u sjednici održanoj dana i 5. lipnja 1993.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika, odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništene su odluke, tuženika od 2. srpnja i 1. kolovoza 1992. godine o prestanku radnog odnosa tužiteljice u tuženoj RO HP, C. O. Ta je presuda potvrđena odlukom Okružnog suda. u Osijeku od 11. veljače 1993. godine, br. Gž-235/93-2.

Protiv, pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni javni tužitelj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da tužiteljici od strane direktora tuženika, ili osobe koja ga zamjenjuje, ili pak druge ovlaštene osobe nije rečeno da na posao ne mora dolaziti, pa izjava eventualno data po drugim osobama tužiteljicu ne ispričava, zbog čega nalazi da na strani tužiteljice nema opravdanih razloga za nedolazak na posao da je slijedom toga zahtjev tužbe neosnovan.

Tuženik nije u pravu. Među strankama nije sporna važna činjenica, da je tužiteljica u ranijem sporu zbog nedolaska na posao za vrijeme od 9. do 29. studenog 1991.godine, ishodila sudsku zaštitu (Pr 124/92) poništenjem odluke\tuženika od 5. prosinca 1991. godine o prestanku njenog radnog odnosa. Predmet ovog spora su odluke tuženoga od 2. srpnja i 1. kolovoza 1992. godine koje zahvaćaju vrijeme nakon 29. studenog 1991.godine. Raniju pravomoćnu odluku suda poslodavac, ovdje tuženik, bio je u obvezi izvršiti u roku od 15 dana računajući od dana dostave, ukoliko u odluci suda nije određen drugi rok (čl. 83. st. 3. ZOPRO).

Smisao te zakonske odredbe je u tome što se poslodavcu stavlja u dužnost, da po pravomoćnosti sudske odluke, kojom se radnika vraća na radno mjesto., pozove radnika da nastupi na posao. U tom pogledu aktivnosti tuženika su izostale, pa uvodno spomenuti revizijski razlozi ostaju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost donesenih odluka.

Kako odluke sudova nisu donesene uz povrede procesnog i materijalnog prava na koje je revident upozorio i budući da nema ni onih povreda postupka na koje ovaj, sud pazi po službenoj dužnosti (č1. 386. ZPP-a, "NN" br. 53/91), to je reviziju tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15.lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.