Revr-438/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 438/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., zastupan po punomoćniku E. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A.P. d.o.o. za proizvodnju i marketing iz Z., zastupan po punomoćniku V. P., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2002. godine, br. Gžr 808/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. svibnja 2001. godine, br. Pr 1191/00, u sjednici održanoj 28. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Poništava se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 25. travnja 2000. godine. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove inženjera razvoja, koje je poslove i ranije obavljao, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju M. D. iz Z., platiti tuženiku A.P. d.o.o. za proizvodnju i marketing iz Z., na ime troškova ovog parničnog postupka, iznos od 1.098,00 kn, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju, pozivom na revizijske razloge označene u čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Predložio je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na poništenje odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, a na ostale se u reviziji određeno i ne upire.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj, kao radnik kod tuženika obavljao poslove inženjera razvoja, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenim dana 29. lipnja 1998. godine,

- da je odlukom tuženika od 19. travnja 2000. godine određeno da će desetorica radnika tuženika, poimenično navedeni u toj odluci, među kojima i tužitelj, raditi dana 22. travnja 2000. godine (neradna subota), a sedmorica, među kojima je također tužitelj, 24. travnja 2000. godine (blagdan – Uskrsni ponedjeljak) od 8,00 do 16,00 sati, sve to zbog potrebe procesa rada i pripreme poslovnog prostora i eksponata na Zagrebačkom velesajmu,

- da je radnicima tuženika određenim da rade u navedene dane, pa tako i tužitelju, usmeno priopćeno da su određeni da rade u spomenute dane,

- da se tužitelj, bez opravdanog razloga nije pojavio na poslu 22. i 24. travnja 2000. godine,

- da je odlukom tuženika od 25. travnja 2000. godine tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog teške povrede radne obveze, što nije došao na posao dana 22. i 24. travnja 2000. godine.

Nižestupanjski sudovi su, temeljem izloženih utvrđenja, zaključili da odluka tuženika od 19. travnja 2000. godine, kojom je odlučeno da određeni radnici tuženika rade 22. travnja (neradna subota) i 24. travnja (Uskrsni ponedjeljak) ima značaj odluke poslodavca o prekovremenom radu, pa kako se tužitelj, bez opravdana razloga, nije pojavio na poslu u navedene dane, to bi time počinio osobito tešku povredu radne obveze, koja opravdava odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Izloženi pravni zaključak, kao pravilan, prihvaća i ovaj revizijski sud.

Budući da je, prema podacima u spisu određeno otvaranje Zagrebačkog velesajma za dan 26. travnja 2000. godine, to je bilo nužno da se u konkretnom slučaju pripreme za izlaganje eksponata tuženika na Zagrebačkom velesajmu obavi u neradne dane 24. i 26. travnja 2000. godine, pa odluka tuženika da određeni radnici u svezi s tim obave poslove vezane za pripremu poslovnog prostora i eksponata, u navedene dane, ima značaj prekovremenog rada u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR).

Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Neopravdano odbijanje tužitelja da u konkretnom slučaju radi prekovremeno, i prema ocjeni ovog revizijskog suda, s obzirom na prirodu i značaj posla koji se trebao hitno prekovremeno obaviti u neradne dane – ima značaj osobito teške povrede radne obveze koja opravdava odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu (čl. 107. st. 1. ZR).

To što tuženik u sličnim slučajevima nije radnicima plaćao naknadu za prekovremeni rad, nema za posljedicu nezakonitost odluke o izvanrednom otkazu, a prava radnika da im se plati naknada za prekovremeni rad, moguće je ostvariti u sudskom sporu (čl. 84. ZR-a).

Budući da se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 28. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.