Usž-1913/2025-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske



Poslovni broj: Usž-1913/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME

REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske

u vijeću sastavljenom od

sutkinja tog suda

Mire Kovačić

,

predsjednice vijeća

,

Radmile Bolanča Vuković

i dr. sc.

Sanje Otočan

,

članica vijeća

višeg

sudskog savjetnika

Filipa Mihaljevića

,

zapisničara

, u upravnom sporu

tužitelja

HA

iz

[adresa]

,

[adresa]

,

OIB: [osobni identifikacijski broj]

,

zastupnog po

opunomoćenici

Andrei Bakić

,

odvjetnici

u

Odvjetničkom društvu Mijoč&Bakić doo

,

Split

,

Velebitska 75

,

OIB: 82604545918

, protiv

tuženika

Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske

,

Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak

,

Zagreb

,

Ulica grada Vukovara 78

,

OIB: 53969486500

, radi imenovanja

skrbnika

, odlučujući o žalbi

tužitelja

protiv presude

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us I-2585/2023-9

od

30. prosinca 2024.

, na sjednici vijeća održanoj

8. listopada 2025.

,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us I-2585/2023-9

od

30. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev

tužitelja

za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja

tuženika

,

KLASA: UP/

ll-552-02/23-04/9,

URBROJ: 524-11-01/6-23-2

od dana

3. listopada 2023.

i zahtjev

tužitelja

za naknadu troškova upravnog spora. (točke I. i II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 3. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I- 552-02/23-05/26, URBROJ: 139-126-04-25-23-6 od 5. travnja 2023. kojim se tužitelj stavlja pod skrbništvo kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti na način da ne može samostalno raspolagati ni upravljati imovinom, osim stalnih mjesečnih prihoda, odlučivati o pitanjima koja se odnose na njegovo zdravstveno stanje, samostalno (točka I. izreke). Točkama II., III. i IV. izreke za skrbnika je imenovana EA, nećakinja tužitelja te su određeni poslovi skrbnika koje može samostalno obavljati i poslovi koje može obavljati uz prethodno odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb. Točkom V. izreke određeno je da je skrbnik dužan svakih šest mjeseci i kada to zatraži nadležni centar za socijalnu skrb podnijeti izvješće o svom radu i o stanju štićenikove imovine te je točkom 6. izreke rješenja skrbnik pozvan da skrbničku dužnost vrši savjesno i u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. Točkom 7. izreke rješenja odlučeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je osporio upravna rješenja jer su ista donesena na temelju okolnosti koje se ne temelje na stvarnom činjeničnom stanju. Prvostupanjski sud nije utvrđivao zdravstveno stanje tužitelja, odnosno je li sposoban raspolagati svojim pravima i poduzimati pravne poslove za koje mu je djelomično oduzeta poslovna sposobnost te na tu okolnost nije proveo predložene dokaze. Dalje navodi da prvostupanjski sud nije niti vrednovao specijalistički nalaz i mišljenje prim.dr.sc. Borana Uglešića, dr. med. spec. psihijatar, sub.spec. biologijske psihijatrije, iz kojeg nesporno proizlazi da je tužitelj aktualno u stabilnoj remisiji. Smatra da je tužbeni zahtjev neosnovano, paušalno i bez jasnog i konkretnog obrazloženja odbijen. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje te traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik osporava navode iz žalbe. Ističe da u upravnom sporu nije bilo potrebno raspravljati o zdravstvenom stanju tužitelja jer predmet spora nije bilo vraćanje poslovne sposobnosti, već imenovanje skrbnika osobi kojoj je djelomično lišena poslovne sposobnosti. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju ovlaštenja iz članka 237. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 47/20.; dalje: Obiteljski zakon) nakon što je prvostupanjsko javnopravno tijelo zaprimilo pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-592/2018 od 24. ožujka 2020. (pravomoćno 26. kolovoza 2020.) kojim je tužitelj lišen poslovne sposobnosti u odnosu na radnje i poslove koji se odnose na upravljanje imovinom, osim stalnih mjesečnih prihoda, odlučivanje o pitanjima koja se odnose na njegovo zdravstveno stanje, samostalno dati pristanak za indiciranu medicinsku intervenciju ili odluku o potrebnoj hospitalizaciji.

8. U upravnom postupku tužitelj je dao izjavu na zapisnik 30. ožujka 2023. kojom je potvrdio da je upoznat da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-592/2018 od 24. ožujka 2020. djelomično lišen poslovne sposobnosti. Izjavio je da se smatra sposobnim da samostalno štiti svoja prava, ali ne protivi se da mu se kao skrbnik postavi EA, njegova nećakinja. Istaknuo je da je pokrenuo postupak vraćanja poslovne sposobnosti.

9. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 237. stavak 1. i članak 247. stavak 1. Obiteljskog zakona i odbio tužbeni zahtjev.

10. Člankom 237. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da je centar za socijalnu skrb dužan u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja suda kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti, donijeti rješenje o stavljanju te osobe pod skrbništvo i imenovati joj skrbnika.

11. Sukladno članku 247. stavku 1. Obiteljskog zakona, rješenjem centra za socijalnu skrb, skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika.

12. Nesporno je da je tužitelj pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-592/2018 od 24. ožujka 2020. djelomično lišen poslovne sposobnosti. Stoga je prvostupanjsko javnopravno tijelo bilo obvezno primijeniti članak 237. stavak 1. Obiteljskog zakona i donijeti rješenje o stavljanju pod skrbništvo tužitelja.

13. Slijedom navedenog, tužitelj ne može s uspjehom osporavati nužnost stavljanja pod skrbništvo i imenovanja skrbnika, a posebno ne može osporavati zakonitost djelomičnog lišavanja poslovne sposobnosti u prethodnom posebnom sudskom postupku.

14. S obzirom na to da je tužitelj predlagao izvođenje dokaza kojima je nastojao dokazati da je potpuno poslovno sposoban, a koja činjenica se utvrđuje u odgovarajućim postupcima pred nadležnim općinskim sudom, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja na ovu okolnost. Provođenjem dokaza na predloženu okolnost preispitivala bi se osnovanost i pravilnost pravomoćnog rješenja nadležnog Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob- 592/2018 od 24. ožujka 2020.

15. Budući da je pravomoćnom odlukom nadležnog suda tužitelj djelomično lišen poslovne sposobnosti zbog čega mu je morao biti postavljen skrbnik, a nije naveo razloge zbog kojih imenovana skrbnica ne može biti imenovana, već se složio s postavljanjem EA kao skrbnice, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da rješenjem tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. Sukladno

članku 147.

stavku 1.

ZUS-a

, s obzirom na to da je žalba

tužitelja

odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U

Zagrebu

8. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić