Rev-2567/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2567/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. Z. i drugotužiteljice Z. Z. , oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, vraćanja dara u ostavinu, utvrđenja prava suvlasništva i o protutužbi tuženika Ž. D. kao protutužitelja (dalje: tuženika) protiv prvotužitelja Z. Z. i drugotužiteljice Z. Z. , kao tuženika (dalje: tužitelja), radi utvrđenja prividnosti pravnog posla, odlučujući o reviziji prvo i drugotužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gž-734/11-2 od 13. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-876/08-76 od 16. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2015.

r i j e š i o j e :

Revizija prvo i drugotužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja – protutuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav i ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju sastavljen u Z. 16. rujna 1997. između pok. S. Z. iz Z., i tuženika Ž. D. iz Z., kojim ugovorom pok. S. Z. daruje tuženiku svoje nekretnine upisane u z.k.ul. br. 772 k.o. V. E. i to čkbr. 524 u naravi zemljište od 1000 m2 s kućom na tom zemljištu dimenzije 10,40 x 6,80 m.

U ostavinsku imovinu iza pok. S. Z. vraća se dar učinjen tuženiku Ž. D. na osnovu ugovora o darovanju od 16. rujna 1997. i to u odnosu na suvlasnički dio nekretnine upisan u z.k.ul. br. 772 k.o. V. E. u 1/2 dijela radi namirenja nužnog dijela tužitelja Z. Z.1 iz Z."

II. Odbija se tužbeni zahtjev II. tužiteljice – protutuženice koji glasi:

"Utvrđuje se da je nekretnina upisana u z.k. ul. br. 772 k.o. V. E. čkbr. 524 u naravi zemljište od 1000 m2 s kućom na tom zemljištu dimenzije 10,40 x 6,80 m suvlasništvo drugotužiteljice – protutuženice Z. Z.2 na ime bračne stečevine u 1/2 dijela."

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženik Ž. D. kao kupac i S. Z. iz Z., kao prodavatelj, 16. rujna 1997. sklopili valjani ugovor o kupoprodaji nekretnine čkbr. 524/2, u naravi kuća, dvorište i pašnjak od 315 čhv, upisane u z.k.ul. br. 772 k.o. V. E., o kojem je pravnom poslu zaključen prividni pisani ugovor o darovanju pa su stoga tužitelji Z. Z.1 i Z. Z. dužni trpjeti da tuženik temeljem ove presude uknjiži pravo vlasništva predmetne nekretnine na suvlasničkom dijelu

S. Z. u roku 15 dana."

IV. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima naknaditi tuženiku – protutužitelju parnični trošak u iznosu 13.299,50 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/2005) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena tekućom od 16. rujna 2010. do isplate u roku 15 dana.

V. U odnosu na parnični trošak nastao u ovom postupku nakon podnošenja protutužbenog zahtjeva (23. veljače 2010.) svaka stranka snosi svoje troškove.«

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja – protutuženika kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP/11) izjavili su tužitelji, u kojoj ističu sljedeća dva pitanja:

"1. Da li sud može zasnovati svoju odluku na sadržaju ugovora čija valjanost je u postupku sporna, bez ikakve ocjene egzistentnosti navedenog ugovora?

2. Da li se osnovanost zahtjeva za povrat dara može ocjenjivati samo primjenom odredbe čl. 35. st. 5. Zakona o nasljeđivanju ili je potrebno cijeniti i odredbu čl. 61. Zakona o nasljeđivanju?"

Predložili su da se pobijane presude u pobijanom dijelu preinače, uz naknadu troškova postupka.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP/11 u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP/11, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji sukladno st. 3. navedene zakonske odredbe treba ne samo određeno naznačiti pitanje zbog kojeg je podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je potrebno i izložiti razloge zbog kojih podnositelj smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Sve izložene pretpostavke za dopuštenost revizije moraju biti kumulativno ispunjene.

U predmetnom slučaju, iako su tužitelji postavili dva pitanja obrazlažući razloge važnosti, revizija se iscrpljuje u tvrdnji da "… odluka ovisi o rješenju procesnopravnog i materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer se radi o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem može postojati različita praksa drugostupanjskih sudova."

Ovako sastavljeni razlozi važnosti nisu dostatni da bi opravdali podnošenje izvanredne revizije i uvjerili revizijski sud u potrebu meritornog odlučivanja o podnesenoj reviziji.

Naime, o predmetu spora, posebice glede instituta vraćanja dara radi povrede nužnog dijela, postoji bogata praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Isto važi i za pitanja koja se odnose na ništavost ugovora.

Nastavna tvrdnja podnositelja revizije o postojanju različite prakse drugostupanjskih sudova da bi bila u dovoljnoj mjeri određena i kontrolabilna, trebala je sadržavati određene presude drugostupanjskog – drugostupanjskih sudova, bilo priložene ili bar označene poslovnim brojem spisa, ako takva praksa već postoji, a ako ona još ni ne postoji, zbog čega bi bilo opravdano očekivati da će različita praksa uopće nastati, pri čemu valja imati na umu i to da takav razlog važnosti više nije primjerice naveden u odredbi čl. 382. st. 2. ZPP/11.

Budući da to nije učinjeno, revizijskom sudu je onemogućeno ispitivanje postojanja razloga važnosti kao pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP/11.

Na osnovu rečenog treba zaključiti da predmetna revizija nije dopuštena, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP/11 reviziju oboje tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju čl. 155. ZPP/11.

Zagreb, 9. prosinca 2015.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.