Rev-2812/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.M. iz S., koga zastupa punomoćnik I.M., odvjetnik u S., protiv tužene "Lj. b. " d.d. Lj., Glavna filijala, Z., Poslovna jednica S., radi isplate, rješavajuću žalbu tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 26. lipnja 1992. br. Gž-1435/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 1992. godine broj P-491/92, u sjednici održanoj 15. veljače 1995. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-2812/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Udovoljavajući tužbenom zahtjevu za isplatu, sudovi su se pozvali na odredbu čl. 1038. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZOO).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2812/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.M. iz S., koga zastupa punomoćnik I.M., odvjetnik u S., protiv tužene "Lj. b. " d.d. Lj., Glavna filijala, Z., Poslovna jednica S., radi isplate, rješavajuću žalbu tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 26. lipnja 1992. br. Gž-1435/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 1992. godine broj P-491/92, u sjednici održanoj 15. veljače 1995. godine
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostupanjskom pravomoćnom presudom, kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda (u odluci o visini kamatne stope) tužena je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 9.152,39 DEM sa zateznim kamatama po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne uloge građana po viđenju i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 28.200 HRD (28,2 kn).
Protiv pravomoćne presude tužena je pravovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinače obje presude i odbije tužbeni zahtjev ili da se ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U postupku je utvrđeno da je između stranaka zaključen ugovor o novčanom pologu deviza po viđenju, da je položeni iznos u visini dosuđene devizne svote i da tužena banka nema sjedište na teritoriju Republike Hrvatske.
Udovoljavajući tužbenom zahtjevu za isplatu, sudovi su se pozvali na odredbu čl. 1038. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZOO).
U reviziji tužena ističe da nije dužna isplatiti devizni depozit, obzirom na Uredbu o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske koja je stupila na snagu 23. prosinca 1991. godine ("NN" br. 71/91) ili da je ta njena obveza za isplatu ograničena Odlukom o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama s njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga ("NN" br. 53/91).
U postupku kako je navedeno nije bilo sporno da je tužena banka čije sjedište se nalazi izvan Republike Hrvatske, pa se takvom slučaju ne primjenjuju oni propisi koji se odnose na ugovorne odnose o novčanom pologu strane valute između građana Republike Hrvatske i banaka čije sjedište je u Republici Hrvatskoj. To znači da se na ovaj odnos ne može primijeniti Uredba o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske jer se taj propis odnosi na deviznu štednju građana na dan 27. travnja 1991. godine kod onih banaka koje imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske (čl. 1. st. 2. alineja 1. navedene Uredbe) odnosno kod kojih banaka su građani prenijeli devizna sredstva iz banaka sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske a koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske.
U odnosu na devizni polog tužitelja kod tužene u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja nisu postojala više zakonska ograničenja o raspolaganju devizama sa deviznih pologa, a koja su inače važila u određenom vremenskom razdoblju 1991. godine kada je bila na snazi citirana Odluka, tako da je tužena sada dužna isplatiti cjelokupni iznos deviza s pologa tužitelja.
Zbog navedenih razloga, budući da sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo, a ovaj sud nije utvrdio da bi se ostvarile bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. u vezi čl. 386. ZPP) trebalo je reviziju odbiti te presuditi kao u izreci na osnovi čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 25. veljače 1995.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.