Legislator Case Law & Legislation
Revr-402/2006-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on wrongful dismissal, upholding employer's right to terminate due to economic reasons.

Case Number Revr-402/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment that rejected his claim for reinstatement following a wrongful dismissal. The employer argued that the termination was justified by economic and organizational reasons, satisfying the statutory requirement that no other suitable work could be offered. The court found no error in the lower courts' assessment of the employer's discretion or the absence of alternative employment opportunities.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu; Zakon o parničnom postupku: An employer's decision to terminate a contract due to economic reasons is valid if they cannot offer the employee other suitable work, and the court does not substitute its judgment for the employer's assessment of business needs.

Keywords

AI generated
economic dismissal reinstatement claim labor contract termination employer discretion economic reasons appeal dismissal redundancy criteria

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku ('Narodne novine', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05.)
Zakon o radu

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 402/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. R., dipl. iur., odvjetnik u O., protiv tuženika Opća bolnica Vukovar, Vukovar, kojeg zastupa punomoćnica G. Ć., dipl. iur., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & Ć. u V., prema generalnoj punomoći koju je tom društvu izdao tuženik, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-307/06-3 od 28. veljače 2006., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-448/03-12 od 23. studenoga 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 30. studenoga 2006.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja P. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništavaju se kao nezakonite odluka tuženika Opće bolnica Vukovar o otkazu ugovora o radu tužitelju P. Š. iz V., ulica …, klasa: …, ur.broj: … od 17. ožujka 2003. i odluka Upravnog vijeća Opće bolnice Vukovar klasa: …., ur.broj: … od 9. travnja 2003. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i rasporedi ga na poslove administrativnog tajnika za koje je sklopio ugovor o radu ili neke druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima i da mu prizna radni staž u neprekinutom trajanju te da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu 3.294,00 kuna.“

ena je

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinač prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Naprotiv, naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu 4.260,00 kuna. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu tako da žalbu tuženika odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu odnosno da ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski su je sastavio pobijanu presudu u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. – dalje: ZPP). Za svoju odluku je dao jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni. Nije dakle počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u odnosu na pobijanu presudu ističe tužitelj. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu. Ne postoji, dakle, revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP. kojeg ističe revident. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je Upravno vijeće tužene bolnice 28. studenoga 2002. donijelo Program zbrinjavanja viška radnika,

- da se tuženik kao poslodavac savjetovao sa predstavnicima svih sindikata koji djeluju u Općoj bolnici Vukovar, jer nije osnovano radničko vijeće, kao i da se savjetovao sa Zavodom za zapošljavanje,

- da je o Programu zbrinjavanja viška radnika poslodavac izvijestio radnike i nadležnu službu zapošljavanja, te da je Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Vukovar 6. prosinca 2002. dala suglasnost na rečeni Program,

- da su Hrvatski sindikat zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Sindikalno povjerenstvo Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara 11. prosinca 2002. dali suglasnost kojim odobravaju odluku o otkazu ugovora o radu radnicima tuženika koji su obuhvaćeni programom zbrinjavanja viša radnika od 28. studenoga 2002.,

- da je lista radnika kojima će se dati otkaz ugovora o radu utvrđena na osnovi kriterija koji su utvrđeni Odlukom Upravnog vijeća Opće bolnice Vukovar od 22. studenoga 2002.,

- da su ti kriteriji imali na umu kako radne, tako i socijalne uvjete radnika,

- da je imenovano povjerenstvo koje je bodovalo radnike i koje je utvrdilo da tužitelj ima 33 boda, te je slijedom toga donijelo odluku da tužitelj spada u grupu radnika koja ima najmanji sveukupni broj bodova i na temelju toga je predložen za uvrštavanje u popis radnika na Program zbrinjavanja viška radnika.

Na temelju tako provedenog postupka donijeta je odluka o otkazu ugovora o radu sada tužitelju pozivom na odredbu čl. 106. st. 1. podst. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 54/95.-ispr., 65/95.-ispr. i 17/01. – dalje: ZR).

Polazeći od tih utvrđenja drugostupanjski sud je zakonito postupio je kad po žalbi tuženika preinačio prvostupanjski presudu i odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je tuženik u konkretnom slučaju postupao u skladu s čl. 106., 119., 120. i 145. ZR.

Prema čl. 106. st. 1. podst. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Tužitelju koji je bio zaposlen na poslovima administrativnog tajnika otkazan je ugovor o radu upravo zbog gospodarsko-tehničkih i organizacijskih razloga, a koje su posljedica racionalizacije cjelokupnog zdravstvenog sustava Republike Hrvatske i usklađivanje zdravstvenih kapaciteta s brojem stanovnika i ekonomskoj snazi jedinica lokalne samouprave.

Prema čl. 106. st. 2. ZR poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili da je i ta pretpostavka ispunjena, jer tuženik kao poslodavac nije mogao tužitelja zaposliti na nekim drugim poslovima. Člankom 106. st. 4. ZR propisano je da je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. U ovom slučaju ništa ne upućuje da bi tuženik postupao suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, te da bi time pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na tužitelja.

Prema čl. 106. st. 3. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Nije u pravu revident kad tvrdi da je poslodavac prilikom utvrđivanja kriterija trebao veće značenje dati socijalnim, a manje radnim uvjetima. Zakon dopušta poslodavcu da utvrdi kriterije po kojima će bodovati radnike, a zatim ocijeniti tko od radnika ima manji broj bodova i prema tome ulazi na popis viška radnika. Pri tome je odlučno da se ti kriteriji na jednak način primjenjuju na sve radnike, što revident ne dovodi u sumnju. Primjenjujući te kriterije tuženik nije pogriješio kada je tužitelja stavio na listu radnika koji predstavljaju višak zbog gospodarsko-tehničkih i organizacijskih razloga. Autonomno je, dakle, pravo poslodavca kojem će od kriterija dati veću važnost pri čemu je u konkretnoj situaciji prednost dana onim kriterijima koji se odnose na radne osobine radnika, što je prihvatljivo, jer svaki poslodavac ima za cilj što uspješnije poslovati.

Budući da je utvrđeno da je tuženik o Programu zbrinjavanja viška radnika obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područnu službu u Vukovaru koja je na taj Program dala suglasnost 6. prosinca 2002., te da se o tome savjetovao sa povjerenicima sindikata koji djeluju u Općoj bolnici Vukovar, s obzirom da kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, to je tuženik poštovao odredbe čl. 119., 120. i 145. st. 1. i st. 2. podst. 9. u vezi s čl. 148. st. 3. ZR. Zakon ni u tom pogledu nije, dakle povrijeđen na štetu tužitelja.

I kad bi bila točna revizijska tvrdnja tužitelja da je tuženik primio na radno mjesto revidenta radnike sa drugih odjela, to tužitelja ne bi dovelo u povoljniji pravni položaj u ovoj parnici. Naime, ako suprotno čl. 106. st. 8. ZR poslodavac koji je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazao radniku, unutar šest mjeseci na istim poslovima zaposli drugog radnika, time on čini prekršaj iz čl. 228. st. 1. t. 54. ZR. Takvo postupanje poslodavca nije, dakle Zakonom o radu propisano kao razlog koji bi doveo do pravne nevaljanosti odluke o otkazu ugovora o radu prijašnjem radniku.

Nije, dakle, osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. studenoga 2006.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.