Rev-2745/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2745/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja N. B. iz S., koga zastupa punomoćnik B. K., odvj. u K., protiv tužene ZOIO C. Z., Filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 25. travnja 1990. br. Gž-49/90-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slunju od 30. siječnja 1990. br. P-174/89-7, u sjednici održanoj dana 18. travnja 1991. godine

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužene i preinačuje se presuda Okružnog suda Karlovac od 25. travnja 1990. broj Gž-49/90-2 i Općinskog suda Slunj od 30. siječnja 1990. godine broj P-174/89-7 te se sudi:

Tužena ZOIO C. Z. - Filijala Z. dužna je isplatiti tužitelju N. B. na ime naknade štete iznos od 70.486,90 konv. dinara (sedamđesettisućačetiristotineosamdesetšest i 90/100) sa kamatom po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana, a koja teče na iznos od 486,90 konv. dinara od 9. kolovoza 1988.godine, a na iznos od 70.000,00 konv. dinara od 30.siječnja 1990.godine do isplate, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.882,80 konv. dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

U preostalom dijelu za iznos od 100.013,10 konv. dinara tužbeni se zahtjev odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom obavezana je tužena isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 95.000,00 konv. dinara sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja te presude, do isplate, te parnični trošak u iznosu od 2.882,80 konv. dinara, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva (koji je. glasio na iznos od 170.500,00 konv. dinara) odbijen.

U povodu žalbe tužene, drugostepeni je sud preinačio djelomično prvostepenu presudu, u odnosu na vrijeme od kada teku kamate odredivši da kamate na nematerijalnu štetu (za iznos od 90.000,00 konv. dinara) teku od dana donošenja prvostepene presude a na materijalnu štetu gubitak zarade (iznos od 5.000,00 konv. dinara) da teku od podnošenja tužbe.

Protiv drugostepene presude izjavila je reviziju pravovremeno tužena, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatra da su pojedini vidovi štete previsoko odmjereni,pa predlaže da se nižestepene presude preinače i dosudi tužitelju manji iznos štete odnosno da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporna odgovornost za štetu tužene, koju je pretrpio tužitelj, krivnjom osiguranika tužene, u prometnoj nesreći,kada je na njega, dok je upravljao traktorom - naletio svojim vozilom osiguranik tužene. U toj prometnoj nesreći tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede i zbog bolovanja izgubio dio zarade.

Sudovi su dosudili tužitelju na ime nematerijalne štete:

- za pretrpljene fizičke bolove (2 tjedna jakih,4 tjedna srednjih i zatim trajno lakih) 30.000,00 konv. dinara, tražio je 60.000,00 konv. dinara;

- za smanjenje životnih aktivnosti (mora ulagati trajno pojačane napore kod izvršavanja životnih i radnih zadataka, ima glavobolje i probleme s koncentracijom (50.000,00 konv. dinara) tražio je 100.000,00 konv. dinara;

- za pretrpljeni strah, (pretrpio je strah vrlo jakog intenziteta skopčan sa teškim i krvarećim tjelesnim povredama

- prijelom glave u tjemenu - prijelom II-IV.rebra lijevo, raskinuće zglobene čahure lijevog ramenog i lijeve ključnjače (10.000,00 konv. dinara - koliko je i tražio).

Za naknadu materijalne štete - gubitka dijela zarade u toku bolovanja, sudovi su tužitelju dosudili 5.000,00 konv. dinara, iako je on tražio za taj vid štete samo 500,00 konv. dinara.

U pravu je tužena, kada u reviziji ističe da su za nematerijalnu štetu - fizičke bolove i smanjenje životnih aktivnosti - sudovi dosudili tužitelju neadekvatne, previsoke iznose, uzimajući u obzir težinu povrede i posljedice koje su nastupile i koje trpi.

Po ocjeni i stanovištu ovoga suda, pravična je i odgovarajuća naknada štete za pretrpljene fizičke bolove - 20.000,00 konv. dinara, a za smanjenje životnih aktivnosti 40.000 dinara. Pri tome treba istaknuti da ovaj sud nije uzeo u obzir i revizioni navod tuženih kako je trebalo utvrditi da li tužitelj ostvaruje naknadu za tjelesno oštećenje čiji kapitalizirani iznos valja odbiti od određene svote. Tužena ovaj prigovor nije do revizije isticala, pa isti predstavlja novu činjenicu, a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Kako je navedeno, tužitelj je za gubitak zarade prilikom bolovanja zbog povrede, tražio iznos od 500,00 konv. dinara (vidi tužbu - točka III). I u obrazloženju prvostepene presude navodi se da tužitelj s tog naslova traži 500,Oo konv. dinara (strana 2) međutim (očigledno pogrešno) tužitelju je s tog naslova dosuđeno 5.000,00 konv. dinara.

Prema relevantnim podacima u spisu koje su sudovi pregledali u dokaznom postupku (dopis poslodavca tužitelja RO I. Z. i SIZ-a Zdravstva Općine P. - list 5 i 7 spisa) proizlazi da je tužitelj za vrijeme bolovanja izgubio zarade točno 486,90 konv. dinara, pa to predstavlja njegovu materijalnu štetu koju mu je dužna naknaditi tužena, odgovorna za svu štetu koju on trpi.

Preinačene su stoga nižestepene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i presuđeno je kao u izreci, a u smislu čl. 395. st. 1. ZPP djelomičnim prihvaćanjem revizije tužene koja nije tražila trošak.

Naknada nematerijalne štete za pretrpljeni strah u dosuđenom iznosu od 10.000,00 dinara je pravilno odmjerena.

U Zagrebu, 18. travnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v. r.