Povrv-43/2025-6 · Općinski sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Povrv-43/2025-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, sa sjedištem u [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku ZE i po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Mariju Čerkezu iz Darde, pod poslovnim brojem Ovrv-1400/2025 od dana 17. veljače 2025., u dijelu kojim se nalaže tuženiku OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da namiri tužitelju UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, sa sjedištem u [adresa], tražbinu u iznosu od 113,40 eura ( slovima: stotrinaesteuraičetrdesetcenti ), uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 7,56 eur, od 1. ožujka 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. ožujka 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 23. travnja 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 1. lipnja 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. svibnja 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. lipnja 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. lipnja 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. srpnja 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 23. srpnja 2024. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 1. rujna 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. rujna 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. listopada 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21. studenog 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 21.prosinca 2023. do isplate,

-na iznos od 7,56 eur, od 23. siječnja 2024. do isplate,

po stopi koja se od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, uplatom na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 094134, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka ukida se platni nalog pobliže opisan u prethodnoj točki izreke obrazloženja ove presude te se nalaže tuženiku OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, sa sjedištem u [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 156,63 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je dana 22. siječnja 2025. ovršni prijedlog protiv tuženika, ranije ovršenika na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik donio je Rješenje o ovrsi broj Ovrv-1400/2025 dana 17.veljače 2025. kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 113,40 eura s pripadajućim zateznim kamatama i nastalim troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura, sve u roku od 8 dana.

2. Tuženik je na predmetno rješenje o ovrsi izjavio prigovor (str.23-26 spisa), koji se sad smatra odgovorom na tužbu u kojem je u bitnom naveo da nije klijent tužitelja, da nema potrebe za uslugama koje pruža tužitelj te da sa tužiteljem nikad nije sklopio bilo kakav ugovor ili sporazum temeljem kojeg bi tužitelj prema njemu izvršio bilo kakvu uslugu. Stoga smatra da nije dužan tužitelju nikakav novčani iznos. Naglasio je da on sav svoj otpad reciklira, budući živi sam te prima mirovinu od 160,00 eur. Napunio je 70 godina, ne stvara mnogo otpada, a onaj otpad koji i stvori, reciklira ili ga prodaje tvrtki koja sakuplja sekundarne sirovine.

3. Postupajući po prigovoru, sud je utvrdio da je isti pravovremen, te je temeljem čl. 282. i 287. u vezi sa čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga (str. 29-31 spisa). U predmetnom rješenju koje je dostavljeno strankama sud je upozorio stranke da u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka predmetnog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica. Tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana koji teče od dana kad mu je sud dostavio prethodno naveden tužiteljev podnesak, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica, a koja su upozorenja u skladu s čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP). Tužitelj i tuženik postupili su u skladu sa upozorenjima iz čl. 461.a ZPP-a te su dostavili svoja pisana očitovanja.

4. Iz očitovanja koja je dostavio tužitelj (str. 32-67 spisa), u bitnom proizlazi da tužitelj utuženi iznos temelji na odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Bizovac od 26. siječnja 2023. koja je donesena temeljem pozitivnih zakonskih propisa, a prema kojoj je tuženik kao vlasnik nekretnine koja se koristi za stanovanje dužan mjesečno plaćati odvoz komunalnog otpada. Pritom je naglasio da je tužitelju za utuženo razdoblje usluga odvoza komunalnog otpada prema naprijed navedenoj Odluci obračunata kao minimalna javna usluga, odnosno paušal. Svoje tvrdnje potkrijepio je računima koji glase na tuženika kao obveznika plaćanja, a koji se odnose na utuženo razdoblje. Također je naglasio da je ranije zaprimio tuženikov dopis od 16. svibnja 2023. na koji mu je odgovorio i pojasnio zbog čega nema zakonske osnove za odjavom pružanja usluga, i to stoga što su obveznici plaćanja usluge svi vlasnici nekretnina u kojima se stanuje bez obzira koriste li uslugu ili ne.

5. Iz očitovanja koje je dostavio tuženik (str. 68-72 spisa), u bitnom proizlazi da je isti ponovio iste navode koje je već ranije istaknuo u prigovoru koji se sad smatra odgovorom na tužbu. Uz to je naglasio da iz svojih niskih primanja ne može plaćati iznose za koje ga tereti tužitelj za odvoz komunalnog otpada. Uz očitovanje je dostavio i potvrdu o isplaćenoj mirovini za mjesec prosinac 2024. iz koje proizlazi da je primio mirovinu od 164,83 eura. Također je dostavio 3 računa iz kojih je razvidno da je tvrtci Kairos d.o.o. predao otpadno željezo miješano, otpadni hladnjak i aluminij te elektroničku opremu, za što je dobio novčane iznose od 70,72 eura, 4,97 eura i 2,16 eura.

6. Uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu, utvrđeno je kako slijedi:

-da iz računa koje je tužitelj dostavio (str. 34-48 spisa) proizlazi da su isti izdani za utuženo razdoblje, na istima je navedena šifra korisnika 094134 te je naznačeno ime i prezime te OIB tuženika kao korisnika usluge, s tim da je svaki pojedini račun izdan na iznos koji odgovara iznosu minimalne javne usluge prema čl. 37. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Bizovac (str. 49-65 spisa), a u kojoj je Odluci taj iznos naznačen kao 6,69 eura pa kad se na taj iznos pridoda PDV po stopi od 13% dobije se iznos koji je i naznačen na računima od 7,56 eura,

- da iz Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Bizovac (str. 49-65 spisa), proizlazi da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javnih usluga, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (čl. 37. st. 1.), s tim da je svaki vlasnik ili korisnik nekretnine koja služi za stanovanje u obvezi plaćati najmanje iznos minimalne cijene javne usluge (paušal), ukoliko ne koristi uslugu, dok je puni iznos dužan plaćati ako uslugu i koristi, s tim da se u tom slučaju cijena računa zbrajanjem na iznos minimalne usluge cijene pražnjenja spremnika prema volumenu i broju pražnjenja u obračunskom razdoblju (čl. 6., 10., 36. i 40.),

-da iz Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Bizovac (str. 49-65 spisa), proizlazi da se za nekretninu koja se trajno ne koristi ne plaća niti obvezna minimalna javna usluga te je propisan postupak i obveze vlasnika koji su preduvjet za oslobađanje od plaćanja naknade.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati mjesečne novčane iznose od 7,56 eura za utuženo razdoblje od travnja 2023. do zaključno sa srpnjem 2024. za izvršenu uslugu sakupljanja komunalnog otpada.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik i korisnik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], a za koju je nekretninu obračunata predmetna usluga. Također, nije sporno da tuženik tu nekretninu koristi za svoje stanovanje.

9. Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi plaćati obveznu minimalnu javnu uslugu odvoza komunalnog otpada. Sporno je i je li moguće nekorištenje usluge od strane tuženika samo po sebi utječe na njegovu obvezu plaćanja barem mjesečnog iznosa utvrđene cijene minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada.

10. Temeljem čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 66. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21) propisano je da predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te su dalje člancima 67. do 87. istog Zakona propisani kriteriji obračuna količine otpada, tko je davatelj javne usluge, koje su njegove obveze, tko je korisnik javne usluge, koje su njegove obveze, za koje se nekretnine plaća javna usluga odvoza komunalnog otpada, koji su kriteriji za umanjenje cijena javnih usluga, kako se određuje cjenik i sama cijena javne usluge te što je obvezna minimalna javna usluga i tko ga je dužan plaćati.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te postupajući prema ovlastima iz čl. 461. a stavak 3. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, odnosno održao je na snazi platni nalog kako je to navedeno u točki I. izreke, te je o troškovima postupka odlučio kako je to pobliže opisano u točki II. izreke.

12. Prije svega treba naglasiti da je tužitelj u cijelosti dokazao pravnu osnovu i visinu svog potraživanja. Naime, tužiteljeva tražbina temelji se na obračunatoj usluzi odvoza komunalnog otpada i to u okviru minimalne javne usluge koju plaćaju kao paušal oni korisnici koji su vlasnici nekretnine koja se koristi za stanovanje, a koji ne predaju spremnike na pražnjenje. Dakle, u konkretnome slučaju, tuženik je temeljem naprijed citiranih odredbi Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Bizovac, a koja je odluka donesena u skladu s čl. 66. Zakona o gospodarenju otpadom prema pretpostavkama propisanim čl. 67. do 87. istog Zakona, u obvezi kao vlasnik ili korisnik nekretnine koju koristi za stanovanje plaćati najmanje cijenu minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada. Isti se te obveze može osloboditi samo ako prijavi na način propisan čl. 38. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Bizovac, da trajno ne koristi nekretninu u svom vlasništvu za stanovanje, a što u konkretnom primjeru nije slučaj. Stoga je isti neovisno o korištenju usluge (predaji spremnika na pražnjenje u dane odvoza) dužan tužitelju platiti mjesečni iznos utvrđene cijene minimalne javne usluge pa je zbog toga odlučeno kao u izreci pod točkom I.

13. Navodi tuženika o niskim primanjima nedostatnim za normalni život i općenito o teškoj materijalnoj situaciji u kojoj se nalazi nisu razlog za oslobađanje od plaćanja predmetne usluge. Tuženiku se skreće pozornost da sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Budući se tuženik nije pozivao na zastaru niti u prigovoru, a niti u očitovanju koje je dostavio nakon što mu je sud proslijedio tužiteljevo očitovanje na njegov prigovor, sud o tome ne može ni odlučivati.

14. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, s tim da je visina zakonske zatezne kamate utvrđena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa). Također je potrebno naglasiti da sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije razdvajao troškove ovršnog postupka od troškova parničnog postupka, već je o svim troškovima odlučio zajedno, a što je u skladu s Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 02. lipnja 2017. godine broj: Su-IV-204/17. Zatezna kamata na dosuđene troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude također sukladno citiranom Zaključku.

16. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 62,50 eura s PDV-om (Tbr. 11. t. 1. u vezi sa 7.t.1. Tarife), predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura s PDV-om i ostatak naknade u iznosu od 12,50 eura s PDV-om (čl. 5. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj: 9/21, 8/22 i 154/22, dalje: Pravilnik), trošak sastava po punomoćniku odvjetniku podneska od 21. ožujka 2025. temeljem Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 62,50 eura s PDV-om, jer se tužitelj u tom podnesku očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu te je dostavio dokaze na kojima temelji svoje navode, trošak sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 6,64 eura, koju pristojbu je isti dužan platiti sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi u naznačenom iznosu, a ako istu ne plati u roku koji sud odredi, ista će se naplatiti prisilno. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati ukupni troškovi u iznosu od 156,63 eura.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 11. srpnja 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Tuženiku