Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention extension due to new crime committed while on bail.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued that unemployment and poverty did not justify continued detention and that prior convictions alone warranted bail. The court rejected these claims, noting a clerical error in the lower court's record regarding a new crime committed while the defendant was on bail, which established a valid basis for detention under Article 123 of the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08; čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08: A pre-trial detention extension remains lawful if the court finds sufficient reasons including a new crime committed while the suspect was on bail, overriding arguments based solely on financial hardship or prior record.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 220/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog Z. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. travnja 2018. broj Kv I-Us-16/18 (K-Us-16/2016), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. svibnja 2018.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog Z. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. i dr. KZ/11, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. K. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, odnosno odredi neka od mjera opreza.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima u pobijanom rješenju nije počinjena bitna odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, navod prvostupanjskog suda da je žalitelj počinio istovrsno kazneno djelo dok se nalazio na slobodi je očita pogreška u pisanju. To stoga što je u prvom odjeljku druge stranice rješenja izričito navedeno da je optuženi K. osnovano sumnjiv da je tijekom 2017. godine (dakle, za vrijeme dok se trebao držati uvjeta jamstva, a na što se odnosi sporna tvrdnja) počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 2.
II Kž 220/2018-4
KZ/11 opisano u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/2017 pa ovakva pogreška pobijano rješenje ne čini nerazumljivim u mjeri da se rješenje ne može ispitati.
Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog Z. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a za svoju odluku sud je dao dovoljno određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga u konkretnoj situaciji nije od utjecaja žalbeni navod prema kojem sud mora točno naznačiti iz kojih novih i dostatnih okolnosti proizlazi potreba za daljnjim produljenjem istražnog zatvora.
Žalba dalje ističe da okolnosti nezaposlenosti i lošeg imovnog stanja same po sebi nisu okolnosti koje opravdavaju potrebu produljenja istražnog zatvora, kao i da dosadašnja osuđivanost sama po sebi ne opravdava zaključak da bi optuženik mogao nastaviti s vršenjem kaznenih djela. Međutim, ovdje žalitelj propušta imati u vidu da je sud okolnosti relevantne za svoj zaključak o osobitim okolnostima iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 ocijenio u njihovoj ukupnosti i logičnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu brojnost i karakter. U tom smislu se ističe da se optuženik u ovom jedinstvenom postupku tereti za ukupno pet kaznenih djela, i to kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 329. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 (optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-96/14), kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 (optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-292/17) i kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 (optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/17). Navedene okolnosti zajedno sa činjenicom ranije osuđivanosti (izvadak iz kaznene evidencije na listu 2099. spisa) u dva navrata, a od toga jednom na sedmogodišnju kaznu zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 koje je istovrsno kaznenom djelu iz čl. 190. st. 2. KZ/11 te činjenicom da je isti prilikom davanja osobnih podataka dana 21. srpnja 2017. za sebe naveo da je nezaposlen i da nema vrijednije imovine što može biti značajna motivacija za činjenje kaznenih djela sa ciljem stjecanja sredstava za život, čine opravdanom daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv otpuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, koja žalbom nije dovedena u pitanje.
Svrha istražnog zatvora se za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08, pa tako ni nekom od mjera opreza kako to u žalbi predlaže optuženik. Naime, već je u ranijem tijeku ovog postupka optuženiku bila određena blaža mjera tako da je istražni zatvor zamijenjen jamstvom, no isti je sada na temelju potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/2017 od 11. rujna 2017. osnovano sumnjiv da je kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 počinio tijekom 2017. pa do 20. srpnja 2017., odnosno za vrijeme dok se nalazio na slobodi nakon ukidanja istražnog zatvora i kada se trebao pridržavati uvjeta jamstva, odnosno danog obećanja da neće počiniti novo kazneno djelo (kako slijedi iz rješenja suca istrage o ukidanju istražnog zatvora protiv optuženika od 1. rujna 2014. broj Kir-Us-100/14). Stoga je neprihvatljiv prijedlog žalbe prema kojem bi se blažom mjerom mogla ostvariti ista svrha kao istražnim zatvorom.
Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje
II Kž 220/2018-4
ovaj sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 18. svibnja 2018.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Ivona Horvatić, v.r.
Miroslav Šovanj, v.r.