Legislator Case Law & Legislation
Rev-1346/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses civil revision for insufficient value and procedural inadmissibility of cost rulings.

Case Number Rev-1346/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the revision filed by plaintiffs against a second-instance judgment regarding damages for wrongful death. The court held that the revision was inadmissible for three co-plaintiffs because the case value did not exceed the statutory threshold of 200,000 kuna required for Article 382 of the Civil Procedure Act. Additionally, the court rejected the revision against the procedural cost ruling, ruling that such decisions do not constitute final judgments on the merits eligible for revision under Article 400. The court affirmed the lower court's decision to deny the plaintiffs' claim for damages and legal interest.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP; čl. 400. st. 1. ZPP: Revision is inadmissible if the case value does not exceed 200,000 kuna, and procedural cost rulings are not subject to revision as they do not conclude the main proceedings.

Keywords

AI generated
civil procedure revision case value threshold procedural cost ruling inadmissible appeal wrongful death damages

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Rev-1353/11
Također treba reći da je isto pravno shvaćanje zauzeto i u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1346/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Ž. P., drugotužiteljice Z. P., trećetužitelja P. A. P., četvrtotužiteljice A. P. i petotužitelja I. P., svi iz S., koje zastupa punomoćnica V. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i H. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-3866/09-2 od 13. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-335/07-48 od 1. srpnja 2009., u sjednici održanoj 1. lipnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija prvotužitelja Ž. P. i drugotužiteljice Z. P. podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija trećetužitelja P. A. P., četvrtotužiteljice A. P. i petotužitelja I. P. podnesena protiv drugostupanjske presude odbacuje se kao nedopuštena.

Revizija tužitelja podnesena protiv odluke o troškovima postupka (rješenja) sadržane u drugostupanjskoj odluci odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima solidarno na ime materijalne štete iznos od 92.437,04 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 68.757,04 kn od 30. ožujka 2005.g. do isplate, a na iznos od 3.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti koja na dan plaćanja iznosi 23.680,00 kn, sa kamatom od podnošenja tužbe do isplate, te nadalje na ime naknade duševnih boli uslijed smrti sina i brata P. Ž. iznos od 225.000,00 kn, P. Z. iznos od 225.000,00 kn, P. P. A. iznos od 75.000,00 kn, P. A. iznos od 75.000,00 kn te P. I. iznos od 75.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate na svaki pojedini iznos, kao i pripadajuće parnične troškove sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalože se tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 78.310,80 kuna u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotužitelja Ž. P., drugotužiteljice Z. P., trećetužitelja P. A. P., četvrtotužiteljice A. P. i petotužitelja I. P. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude i protiv odluke o troškovima postupka tužitelji su podnijeli redovnu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu, prihvatiti tužbene zahtjeve tužitelja i tužiteljima dosuditi parnični trošak. Podredno su predložili reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija prvotužitelja i drugotužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude nije osnovana.

Iz navoda tužitelja iznesenih u uvodu revizije proizlazi da su tužitelji protiv drugostupanjske presude i protiv odluke o troškovima postupka podnijeli redovnu reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

Nadalje, odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu i to: prvotužitelju i drugotužiteljici kao roditeljima te trećetužitelju, četvrtotužiteljici i petotužitelju kao braći, odnosno sestri, koju štetu su tužitelji pretrpjeli zbog pogibije sina, odnosno brata pok. A. P., koji je stradao u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 13. ožujka 2005. u S., na raskrižju ...., Ulice .....

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su tužbene zahtjeve tužitelja ocijenili neosnovanima pa su ih odbili pozivom na odredbu čl. 84. st. 1. točka 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97, 116/99 i 11/02 – dalje: ZO) ocijenivši da je sada pokojni A. P. (sin i brat tužitelja) bio vozač vozila, a ne putnik u vozilu, kojim je prouzročen štetni događaj, zbog čega se ne može smatrati trećom osobom pa tužitelji nemaju pravo na naknadu štete.

U ovoj pravnoj stvari tužbene zahtjeve protiv tuženika je podnijelo ukupno pet tužitelja, pri čemu svi tužitelji od tuženika solidarno zahtijevaju isplatu iznosa od 92.437,04 kuna, dok prvotužitelj i drugotužiteljica od tuženika potražuju još i nematerijalnu štetu u iznosu od po 225.000,00 kuna, dok trećetužitelj, četvrtotužiteljica i petotužitelj po osnovi nematerijalne štete od tuženika potražuju iznose od po 75.000,00 kuna.

Budući da, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora u odnosu na prvotužitelja i drugotužiteljicu prelazi iznos od 200.000,00 kuna u odnosu na njih su ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije u smislu čl. 382. st. 1. ZPP.

Pobijana drugostupanjska presuda je u dijelu kojim je odlučeno o tužbenim zahtjevima prvotužitelja i drugotužiteljice, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotužitelj i drugotužiteljica u reviziji navode da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer pobijana odluka ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka te presude nerazumljiva te da postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju provedenih dokaza u postupku i samih tih dokaza. Također tvrde da postoji proturječnost između ocjene prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva i činjenica utvrđenih tijekom tog postupka.

Suprotno tvrdnji revidenata, tijekom postupka pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni niti nejasni pa pobijana drugostupanjska presuda, niti prvostupanjska presuda, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

U odnosu na navode revidenata kojima se pozivaju na navode vještaka iznesene u njihovom nalazu i mišljenju te u odnosu na njihove navode revidenti drukčije ocjenjuju provedene dokaze i iznose vlastite zaključke, različite od zaključaka drugostupanjskog i prvostupanjskog suda iznesenih u obrazloženjima presuda, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva prvotužitelja i drugotužiteljice pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili te tužbene zahtjeve kao neosnovane.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su drugostupanjski i prvostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbene zahtjeve prvotužitelja i drugotužtieljice kao neosnovane. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, prvotužitelj i drugotužiteljica, kao revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija prvotužitelja i drugotužiteljice odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Revizija trećetužitelja, četvrtotužiteljice i petotužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude nije dopuštena.

Budući da vrijednost predmeta spora u ovom postupku u odnosu na trećetužitelja, četvrtotužiteljicu i petotužitelja iznosi po 167.437,04 kuna za svakog od njih (iznos od 75.000,00 kuna po osnovi nematerijalne štete te iznos materijalne štete od 92.437,04 kuna, što ukupno iznosi 167.437,04 kuna) i ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, to u odnosu na trećetužitelja, četvrtotužiteljicu i petotužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost podnošenja redovne revizije protiv drugostupanjske presude u smislu čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP. Zbog navedenog je revizija trećetužitelja, četvrtotužiteljice i petotužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka sadržanog u drugostupanjskoj presudi nije dopuštena.

Tužitelji revizijom također pobijaju drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluku o troškovima parničnog postupka kojom je tužiteljima naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 78.310,80 kuna.

Odlučujući o dopuštenosti te revizije treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Također treba reći da je isto pravno shvaćanje zauzeto i u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.