Rev-2258/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2258/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Š., koju zastupa M. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja radnika i zdravstva Hrvatske, Zagreb, koga zastupa punomoćnik Z. F., radi utvrđenja, rješavajući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 6. studenog 1995. godine broj Gž-296/95, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 8. ožujka 1995. godine broj P-1069/92, u sjednici održanoj dana 14. prosinca 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu izvan roka određenog odredbom čl. 83. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93 i 29/94), što između stranaka i nije sporno.

Tužiteljica je podnoseći tužbu istaknula i prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje tužbe u kojem je istaknula da zbog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti tužbu podnijeti u zakonskom roku.

Utvrđeno je da se tužiteljica liječniku javljala 25. kolovoza 1992. godine pa nadalje, a 16. rujna 1992. godine upućena je na pregled psihijatru. Uzevši u obzir da je tužiteljici istekao rok za podnošenje tužbe 21. kolovoza 1992. godine, a da se tužiteljica liječniku javljala nakon toga, nižestupanjski sudovi su valjano zaključili da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje tužbe. S pravom drugostupanjski sud nije prihvatio žalbeni navod tužiteljice da zbog neuroloških smetnji nije mogla tužbu podnijeti u zakonskom roku, kao golu ničim ne potkrijepljenu tvrdnju.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužiteljice da su nižestupanjski sudovi odbijajući njezin prijedlog za povrat u prijašnje stanje učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Kako je tužba u ovom sporu podnesena izvan zakonom propisanog roka, pravilno su nižestupanjski sudovi tužbu odbacili kao nepravovremenu.

S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. prosinca 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.