Rev-2245/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2245/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. Đ. iz Z., koga zastupa M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2000. godine broj Gž-841/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. listopada 1998. godine broj Ps-1190/97, u sjednici održanoj dana 30. travnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o kupoprodaji stana br. 20444 od 2. siječnja 1996. godine sklopljen između stranaka djelomično ništav i to u čl. 3. gdje je utvrđena cijena stana iznad iznosa od 72.104,59 kn, te u čl. 4. toč. 2. gdje je utvrđeno učešće iznad 2.163,14 kn, te je tuženiku naloženo da na ime preplaćenog učešća isplati tužiteljici 527,83 kn sa zateznim kamatama od 28. srpnja 1997. godine do isplate, te je utvrđeno da je đen iznos obročnih otplata stana preko 254,67 kn, isti ugovor ništav u čl. 4. toč. 4. gdje je utvr

a tuženik je dužan tužitelju isplatiti na ime razlike mjesečnih obroka 62,14 kn mjesečno od 2. siječnja 1996. godine do isplate, sa zateznim kamatama od 28. srpnja 1997. godine do isplate i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.830,00 kn, a preostali dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata od 2. siječnja 1996. godine do 28. srpnja 1997. godine je odbijen. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen osim u dijelu prihvaćanja zahtjeva za isplatu razlike mjesečnih obroka po 62,14 kn mjesečno sa zateznim kamatama, te u dijelu odluke o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se preinači ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbaci, te da se tuženik obveže na naknadu troška odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji stana br. 20444 od 2. siječnja 1996. godine sklopljen između stranaka djelomično ništav i to u čl. 3. gdje je utvrđena cijena stana iznad iznosa od 72.104,59 kn, te u čl. 4. toč. 2. gdje je utvrđeno učešće iznad 2.163,14 kn, za isplatu 527,83 kn na ime preplaćenog učešća, sa zateznim kamatama od 28. srpnja 1997. godine do isplate, za utvrđenje da je isti ugovor ništav u čl. 4. toč. 4. gdje je utvrđen iznos obročne otplate stana preko 254,67 kn, te za isplatu na ime razlike mjesečnih obroka 62,14 kn mjesečno od 2. siječnja 1996. godine do isplate, sa zateznim kamatama od 28. srpnja 1997. godine do isplate. Takav deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 112/99 – dalje u tekstu ZID ZPP) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 – dalje u tekstu ZPP), tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZID ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu toga zakona, rješava se po tom zakonu.

U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena je 21. ožujka 2000. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora preko 100.000,00 kn. Kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijane odluke ne prelazi 100.000,00 kn, revizija tuženika nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.