Legislator Case Law & Legislation
Rev-493/2009-2 AI generated

Supreme Court allows employer's claim for subrogation against vehicle insurer after worker's work injury, overturning lower court's dismissal.

Case Number Rev-493/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the employer's revision against the County Court's dismissal of a claim for subrogation damages. The employer had paid a worker injured in a work-related traffic accident and sought reimbursement from the vehicle insurer, arguing that the insurer's payment rights transferred to the employer under Article 939 of the Obligations Act. The lower courts incorrectly applied Article 154 of the Obligations Act and failed to consider the statutory transfer of subrogation rights, leading the Supreme Court to vacate the lower judgments and remand the case for a new trial based on the correct legal provision.

Legislator headnote

AI generated

Article 939 paragraph 1 of the Obligations Act; Article 154 of the Obligations Act: Upon payment of work injury benefits by an employer, the employer acquires the insurer's subrogation rights against the third party causing the injury, and lower courts must apply this provision rather than limiting liability under Article 154.

Keywords

AI generated
subrogation rights work injury compensation employer liability vehicle insurance Obligations Act revision procedure third party recovery

Cited Legislation

AI generated
Article 939 paragraph 1 of the Obligations Act
Article 154 of the Obligations Act
Article 395 paragraph 2 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 493/09-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1622/07-2 od 24. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-1579/02 od 19. veljače 2007., u sjednici održanoj 9. listopada 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1622/07-2 od 24. lipnja 2008. i presuda Općinskog suda u Zagreb broj P-1579/02 od 19. veljače 2007. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik po osnovi naknade troškova zbog ozljede na radu radnika tužitelja V. V. isplati iznos od 174.429,73 kune sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže određeno izrekom presude suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati, preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelju dosudi parnični trošak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Tuženim zahtjevom o ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 174.429,73 kune sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose tekuće od dospijeća do isplate, koje je tužitelj isplatio kao poslodavac, zbog ozljede na radu svom radniku V. V., po osnovi naknade za vrijeme bolovanja uzrokovanog ozljeđivanjem za razdoblje od 21. kolovoza 1998. do 27. svibnja 2002.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da se je 10. kolovoza 1995. dogodila prometna nezgoda kada je M. H. pod utjecajem alkohola upravljao teretnim vučnim vozilom reg. oznake …, osiguranim kod tuženika i priključnim vozilom reg. oznake …, krećući se magistralnim putem broj 11 kroz mjesto P. u smjeru juga i dolaskom na 67. km+700 m ulazio u desni zavoj, ne prilagodivši brzinu kretanja zbog čega je u zavoju prešao na lijevu stranu kolnika i prednjim lijevim dijelom vozila naletio na prednji dio vozila reg. oznake … kojim je upravljao A. Č., krećući se magistralnim putem 11 desnom stranom kolnika u smjeru sjevera, u kojem je radnik tužitelja V. V. bio suputnik, nakon čega su oba vozila sletjela niz nasip sa istočne strane na meki teren;

- da je između tužitelja i tuženika bila zaključena polica obveznog osiguranja poslodavatelja za naknadu troškova zbog ozljede na radu i profesionalnih bolesti njegovih djelatnika broj 009568 u iznosu od 40.000 DEM;

- da je po navedenoj polici, vezano za ozljedu na radu isplaćen iznos od 43.491,34 kune čime je iscrpljen limit osigurane svote sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Nižestupanjski sudovi su ocijenili osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja smatrajući da se tužitelj ne može smatrati trećom osobom u smislu čl. 77. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94 – dalje: ZOS).

Nadalje, sudovi su ocijenili osnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik ocijenivši da tuženik nije pasivno legitimiran za naknadu štete po polici od automobilske odgovornosti u smislu odredbi čl. 26. i čl. 51. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 95/93 i 1/97). Pritom je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje da pozivanje tužitelja na odredbu čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i pravo na regres u konkretnom slučaju ne može utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ističe da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali pritom ne precizira koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima. Zbog toga ovaj revizijski sud nije mogao uzeti u obzir ovakav neobrazloženi revizijski navod tužitelja niti se upuštati u ispitivanje njegove osnovanosti.

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u reviziji navodi da je neprihvatljiv stav sudova o promašenoj aktivnoj legitimaciji jer aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz čl. 77. ZOS koji izričito navodi da je vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan sklopiti ugovor o auto osiguranju za štete koje uporabom motornog vozila nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušenja zdravlja, a kako je tužitelj morao isplaćivati plaću djelatniku koji nije bio na poslu uslijed zadobivenih ozljeda, to je nedvojbeno tužitelju nastala šteta, iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja. da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz činjenice da je upravo tuženik izdao policu osiguranja od autoodgovornosti broj … za vozilo reg. oznake …, koje je prouzročilo štetni događaj. Ističe da je zauzetim pravnim shvaćanjem sud povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 154. ZOO. Također navodi da se je tužitelj tijekom postupka u više navrata pozivao na odredbi čl. 51. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 75/93 i 1/97 – dalje: ZZO), a da ta odredba ne isključuje primjenu odredbe čl. 154. ZOO. Smatra da drugostupanjski sud pogrešno shvaća da time što je tužitelj sklopio policu osiguranja zbog ozljede na radu i od profesionalne bolesti, po kojoj je djelomično nadoknadio svoju štetu zbog iscrpljene svote osiguranja, ne ograničava primjenu odredbe čl. 154. ZOO za naknadu ostatka štete koja je nesporno nastala. Osim toga navodi da drugostupanjski sud pri donošenju pobijene presude nije uzeo u obzir činjenicu da sukladno uvjetima osiguranja zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti, na osiguravatelja prelazi pravo regresa isplaćenog iznosa protiv svake osobe koja je po bilo kojoj osnovi prouzročila štetni događaj.

Osnovano revident u reviziji ističe da su sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj, kao poslodavac, koji je svom radniku isplatio naknadu plaće za bolovanje potražuje, od tuženika, kao osiguratelja motornog vozila štetnika, naknadu štete po polici obveznog osiguranja motornog vozila štetnika, iako je radniku tužitelja povodom predmetne ozljede na radu već isplaćen iznos od 43.491,34 kune, i time iscrpljen limit osiguranja, po polici obveznog osiguranja poslodavca za naknadu troškova zbog ozljede na radu (koju je tužitelj kao poslodavatelj sklopio s tuženikom zbog ozljede na radu i profesionalnih bolesti njegovih djelatnika broj 009568 u iznosu od 40.000 DEM).

Dakle, tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu iznosa od 174.429,73 kune sa pripadajućom zateznom kamatom koji iznos je na ime naknade troškova liječenja zbog ozljede na radu isplatio svom radniku V. V.

Odredbom čl. 939. st. 1. ZOO, kojom je uređen prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

Sudovi kod odlučivanja tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari nisu uzeli u obzir odredbu čl. 939. st. 1. ZOO, koja je prema pravnom shvaćanju ovoga suda mjerodavno pravo za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj kao poslodavac, trpi štetu zbog izvršenih isplata na ime naknade troškova liječenja njegovog radnika nastalih zbog ozljeđivanja na radu u štetnom događaju kojeg je skrivio osiguranik tuženika.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u ovom postupku nije potpuno utvrđeno pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP revizija prihvaćena, ukinute su nižestupanjske presude i odluka o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi odlučne okolnosti u smislu odredbe čl. 939. st. 1. ZOO i potom ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Zagreb, 9. listopada 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.