Supreme Court allows review due to incomplete fact-finding on active standing, remanding for retrial.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the prosecutor's review against a second-instance judgment that dismissed a claim for loan repayment. Lower courts had rejected the claim because they found the prosecutor lacked active standing, incorrectly assuming the bank was the sole creditor. The Supreme Court ruled that the prosecutor was properly authorized as the state's representative for the loan, but the lower courts failed to establish other necessary facts. Consequently, the review was accepted, the lower judgments were annulled, and the case was remanded for a new trial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. a. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP: The Supreme Court may accept a review when lower courts fail to ascertain facts essential for the decision, even if no procedural violation occurred, thereby annulling the judgment and remanding the case for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1204/08-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, predsjednice vijeća te Jasne Guštek, mr.sc. Jadranka Juga, Gordane Jalšovečki i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Đurđevcu, Građansko upravni odjel, protiv tuženika Đ. M., M. M. i M. M.1, svih iz S.. A., Đ. K. iz S.. A. i Ž. I. iz S.. A., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-2075/07 od 15. svibnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj P-129/07 od 26. lipnja 2007., u sjednici održanoj 12. siječnja 2011.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-2075/07 od 15. svibnja 2008. i presuda Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj P-129/07 od 26. lipnja 2007. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala naložiti tuženicima solidarno joj isplatiti 142.800,00 kn sa ugovorenom kamatom od 1. srpnja 1999. do 16. svibnja 2002., a od 17. svibnja 2002. do isplate zakonsku zateznu kamatu (t. I. izreke), te tuženici M. M. naložiti trpljenje da se tužiteljica namiri prodajom nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 6 k.o. S. A. (t. II. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka 51.240,00 kn (t. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev. Zahtijeva naknadu troškova prvostupanjskog postupka te troškove žalbe i revizije.
U odgovoru na reviziju tužiteljice, tuženici poriču navode revizije i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, te samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
Predmet ovog spora je isplata iznosa od 142.800,00 kn koju tužiteljica zahtijeva na temelju neispunjene obveze iz ugovora o kreditu koji je odobren tuženiku Đ. M..
Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, jer su zaključili da tužiteljica nije aktivno legitimirana, s obzirom da je predmetni ugovor sklopljen između P. banke Z., u ime i za račun Hrvatske banke za obnovu i razvitak i tuženika Đ. M. pa je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditor.
Dakle, u revizijskom stadiju postupka sporna je aktivna legitimacija tužiteljice.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je P. banka Z., u ime i za račun Hrvatske banke za obnovu i razvitak, sklopila s tuženikom Đ. M. ugovor o kreditu 21. listopada 1996., da su se čl. 4. ugovora stranke dogovorile da će kontrolu namjene korištenja kredita obavljati tužiteljica te da će tužiteljica i banka tražiti povrat cjelokupnog iznosa kredita, ako bi se sredstva kredita nenamjenski koristila.
Iz čl. 1. ugovora proizlazi da je kredit odobren na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o kreditiranju razvitka i obnove poljoprivrede („Narodne novine broj 54/96, dalje: Odluka Vlade) i Odluke Ministarstva poljoprivrede i šumarstva od 7. listopada 1996., a na prijedlog Vijeća za financiranje razvitka poljoprivrede.
Odlukom o osnivanju posebnog računa za kreditiranje razvitka i obnove poljoprivrede („Narodne novine broj 54/96), na temelju koje je odobren kredit, osnovan je Poseban račun u okviru Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1996. godinu za kreditiranje razvitka i obnove poljoprivrede, a t. 7. Odluke određeno je da će se kreditiranje razvojnih programa u poljoprivredi odvijati na temelju posebnog Pravilnika, time da će poslove u vezi realizacije kredita obavljati Hrvatska banka za obnovu i razvitak, koja će s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva posebnim ugovorom regulirati odnose za obavljanje poslova realizacije kredita (t. 8. Odluke).
Prema tome, iz navedene Odluke Vlade i ugovora koji je sklopljen između P. banke Z., u ime i za račun Hrvatske banke za obnovu i razvitak i Đ. M., proizlazi da je kredit odobren iz sredstava Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, pri čemu su banke (Privredna banka u ime i za račun Hrvatske banke za obnovu i razvitak, a Hrvatska banka za obnovu i razvitak u ime Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, kako to proizlazi iz Odluke Vlade), samo mandatno obavljale kreditne poslove za tužiteljicu. Dakle, tužiteljica je aktivno legitimirana u ovom predmetu.
Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali ostale činjenice koju su važne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. i 4. ZPP o troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
U Zagrebu 12. siječnja 2011.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Potočnjak Radej, v.r.