Croatian Supreme Court allows revision due to erroneous application of law regarding war damage presumption.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the revision against the County Court's decision, vacating the judgment in the contested portion and remanding the case for retrial. The plaintiff argued for dismissal based on procedural errors and incorrect application of substantive law, while the defendant failed to respond to the revision. The court found the procedural claim unfounded but determined that the lower courts erroneously applied the law by failing to properly evaluate the presumption of war damage, which was the decisive legal issue.
Legislator headnote
AI generatedArt. 395. st. 2. ZPP; Art. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; Art. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; Art. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti RH za štetu Domovinskog rata: The Supreme Court may examine procedural violations ex officio under specific circumstances, and a failure to properly apply the presumption of war damage constitutes an erroneous application of substantive law justifying the revocation of a final judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1033/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz O., zastupane po punomoćniku R. A., odvjetniku iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske sada Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku radi nadoknade štete rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 12. kolovoza 1999. godine, br. Gž-1489/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 1999. godine, br. P-629/98, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice te ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. kolovoza 1999. godine, br. Gž-1489/99 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 1999. godine, br. P-629/98 u pobijanom djelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u odluci o trošku i u tom ukidnom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je presuđeno da joj je tužena dužna isplatiti 25.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 3.895,02 kune dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.
Odlučujući o žalbi tužene drugostupanjski sud je žalbu tužene kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije.
Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.
Revizija je osnovana.
Sporna je odgovornost tužene za štetu kao i visina štete.
Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Iako reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje: PP), tužena ne navodi u čemu bi se ogledala ta povreda.
Revizijski sud po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZIDZPP/03) dok je o ostalim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, ovlašten voditi računa samo ako revident određeno ukazuje na te povrede navodeći u čemu se one ogledaju (čl. 386. ZPP, a u svezi s čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03) kako tuženica ne navodi u čemu bi se ogledala bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP to je ovaj sud pazio po službenoj dužnosti da bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP te nije našao da je ta povreda učinjena.
Ostvario se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je tužiteljica pretrpjela štetu dana 16. veljače 1993. godine,
- da je do štete došlo u Osijeku na način što je Ž. S. vozilom koje je bilo mobilizirano za potrebe Hrvatske vojske naletio na tužiteljicu koja se kretala na biciklu,
- da je vozač automobila isključivo odgovoran za prometnu nezgodu,
- da je presudom Općinskog suda u Osijeku od 22. ožujka 1995. godine, br. P-2303/94 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 18. svibnja 1995. godine, br. Gž-1035/94 tužiteljici dosuđena naknada štete.
- da tužiteljica tužbom u ovom predmetu potražuje štetu zbog pogoršanja zdravlja do kojeg je došlo nakon donošenja naprijed spomenute presude.
Postupak u ovoj pravnoj stvari bio je prekinut temeljem odredbe čl. 184. a) Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99), a nastavljen je rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 22. rujna 2003. godine IX P-629/98.
Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03) pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1991. godine do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, s tim da oštećenik može dokazivati suprotno.
U konkretnom slučaju, s obzirom da je štetu počinio vozač koji je upravljao vozilom mobiliziran za potrebe Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, treba ispitati postoje li okolnosti koje opravdavaju primjenu pravila o presumpciji ratne štete o kojoj govori naprijed navedeni članak, jer ukoliko se pretpostavlja ratna šteta tužiteljica treba dokazati suprotno. Kako odlučne činjenice za ocjenu radi li se o ratnoj šteti odnosno postoje li okolnosti koje ukazuju na presumpciju ratne štete nisu utvrđene, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude.
Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2003. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.