Gž Ovr-757/2015-2 · Županijski sud u Rijeci
Legislator summary
AI generatedt. 1., 3. i 5. OZ-a, kao niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a u vezi s čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu citirane zakonske odredbe. Također u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl.365. st.2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, u nastavku teksta: ZPP) uz primjenu čl.21. st. 1. OZ-a.
Legislator headnote
AI generatedGž Ovr-757/2015-2 · Županijski sud u Rijeci: Ispitujući povodom žalbe ovršenika pobijano rješenje u okviru ovlasti iz odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, u nastavku teksta: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi bio ostvaren koji od žalbenih razloga iz čl. 50. st.
Full text
Poslovni broj Gž Ovr-757/2015-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ODO U R, protiv ovršenika J. T. iz R., B. 3, radi ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj G/44 Ovr-4072/2013 od 18. veljače 2014. godine, dana 3. ožujka 2016. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i p o t v r đ u j e rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj G/44 Ovr-4072/2013 od 18. veljače 2014. godine kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 5.300,00 kn na novčanim sredstvima ovršenika.
II. Djelomično se prihvaća žalba ovršenika te se p r e i n a č u j e citirano rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zakonske zatezne kamate i rješava:
Odbija se prijedlog za ovrhu radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 5.300,00 kn od 10. listopada 2012. godine do isplate.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je prijedlog ovrhovoditelja te je radi naplate tražbine u iznosu od 5.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. listopada 2012. godine, određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.
Protiv rješenja ovršenik je podnio žalbu ne pozivajući se na zakonom propisane žalbene razloge uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.
Žalba je djelomično osnovana.
Ispitujući povodom žalbe ovršenika pobijano rješenje u okviru ovlasti iz odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, u nastavku teksta: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi bio ostvaren koji od žalbenih razloga iz čl. 50. st.
1. t. 1., 3. i 5. OZ-a, kao niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a u vezi s čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu citirane zakonske odredbe. Također u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl.365. st.2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, u nastavku teksta: ZPP) uz primjenu čl.21. st. 1. OZ-a.
Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi primjenom čl. 41. st. 3. OZ-a na temelju prijedloga ovrhovoditelja od 19. rujna 2013. godine, a ovršnu ispravu u smislu čl. 23. t. 1. OZ-a i čl. 24. st. 1. OZ-a predstavlja ovršna presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. KO-179/11 od 21. rujna 2012. godine kojom je ovršenik obvezan naknaditi imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom u iznosu od 5.300,00 kn. Ovršenik u žalbi navodi da s obzirom na svoja primanja ne može podmiriti novčanu tražbinu ovrhovoditelja, pri čemu ukazuje na svoju materijalnu i obiteljsku situaciju.
Opisani žalbeni navodi ovršenika nisu relevantni jer teška financijska situacija ovršenika ne može utjecati na pravo ovrhovoditelja da zahtijeva prisilnu naplatu tražbine iz citirane presude kao ovršne isplate.
Slijedom navedenog, a budući da tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 5.300,00 kn proizlazi iz citirane presude kao ovršne isprave, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 5.300,00 kn na novčanim sredstvima ovršenika.
Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29. st. 1. OZ-a kada je odredio ovrhu i radi naplate zakonske zatezne kamate, jer ova tražbina ne proizlazi iz ovršne isprave. Naime, sukladno odredbi čl. 22. OZ-a ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (ako istim zakonom nije drukčije određeno), a citiranom presudom ovršenik je obvezan ovrhovoditelju isplatiti iznos od 5.300,00 kn, ali ne i zakonsku zateznu kamatu pa u tom dijelu prijedlog ovrhovoditelja nije osnovan.
Iz navedenih razloga trebalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovršenika rješenje suda prvog stupnja preinačiti na način kao u točki II. izreke ovog rješenja, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. l. OZ-a, a u preostalom dijelu potvrditi kao u točki I. izreke ovog rješenja primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. l. OZ-a.
U Rijeci, 3. ožujka 2016. godine
SUDAC
Vesna Rist
OPĆINSKOM SUDU U RIJECI
Vraćamo vam spis sa šest istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.