Rev-38/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 38/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz R., koga zastupa S. K., odvjetnik u R., protiv tuženika INA - Industrije nafte d.d. Zagreb, Rafinerija nafte Rijeka, radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 4. lipnja 1997. br. Gž-612/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. veljače 1997. br. P-3684/96, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1998.,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. lipnja 1997. br. Gž-612/97 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. veljače 1997. br. P-3684/96 i predmet vraća na ponovno suđenje sudu prvog stupnja. O troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđen nedopuštenim i nevažećim izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao zaposleniku svojim odlukama od 28. listopada 1996. posl. br. I-16/96 i od 20. studenog 1996. br. II- 10/96 i naloženo tuženiku da vrati tužitelja na njegovo radno mjesto u rafineriji u R. i nadoknadi mu parnični trošak u iznosu od 3.382,50 kn.

Protiv te presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Tuženik je dao tužitelju izvanredan otkaz ugovora o radu na temelju čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95) - u daljnjem tekstu: ZR, jer je prema pobijanim odlukama tužitelj dana 20. listopada 1996. u 20,15 sati došao na rad u svoju smjenu na svoje radno mjesto operatora - poslužitelja uređaja za pripremu i proizvodnju plastične ambalaže pod očitim utjecajem alkohola (1,70 g/kg).

Prije namjeravane odluke o izvanrednom otkazu tuženik je dana 23. listopada 1996. priopćio ovu svoju namjeru sindikalnom povjereniku B.M. iz Z., jer da zaposleničko vijeće kod tuženika kao poslodavca nije utemeljeno (čl. 148. st. 3. u svezi s čl. 145. st. 3. ZR).

Sudovi su ocijenili da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu nevažeća u smislu čl. 145. st. 11. ZR, jer ju je tuženik kao poslodavac donio protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja sa zaposleničkim vijećem.

Tuženik je tijekom postupka isticao da Rafinerija , R. nije poslodavac u smislu čl. 4. ZR, jer nije pravna osoba, pa da nije mogla izabrati svoje zaposleničko vijeće u smislu čl. 134. ZR, te da Rafinerija , R. nije ni posebna poslovna organizacijska jedinica. Tuženik konačno tvrdi da zaposleničko vijeće nije izabrano, jer izbori zaposleničkog vijeća koji su provedeni u Rafineriji , R. nisu valjani u smislu čl. 141. st. 4. ZR s obzirom da nije glasovala 1/3 zaposlenika s pravom glasa.

Sudovi navedene okolnosti ocjenjuju neodlučnim. Po nalaženju sudova ukoliko je tuženik smatrao da odluka o utemeljenju zaposleničkog vijeća u Rafineriji , R. nije na zakonu utemeljena, tada je u okviru ZR imao pravo tražiti poništenje izbora za zaposleničko vijeće odnosno raspuštanje zaposleničkog vijeća, pa kako to nije učinio u pobijanoj presudi se zaključuje da je tuženik bio dužan prije izvanrednog otkaza tuženiku savjetovati se sa zaposleničkim vijećem u smislu čl. 145. ZR. Takav pravni pristup u pobijanoj presudi je pogrešan, kako se to osnovano ističe u reviziji.

Prema, odredbi čl. 141. st. 3. ZR tuženik kao poslodavac mogao je zahtijevati od nadležnog suda da poništi izbore članova zaposleničkog vijeća samo u slučaju teškog kršenja odredbe st. 1. istog članka, koja je utjecala na rezultate izbora, a prema toj odredbi nitko ne smije ometati izbore, niti utjecati na slobodu izbora članova zaposleničkog vijeća.

Ovdje to nije slučaj. Nitko čak ni ne tvrdi da je prilikom provođenja izbora članova zaposleničkog vijeća u Rafineriji , R. bilo teškog kršenja odredbi st. 1. čl. 141. ZR, pa tuženi poslodavac nije ni mogao tražiti poništenje provedenih izbora kako se to pogrešno ocjenjuje u pobijanoj presudi.

Nije postojala ni zakonska osnova da tuženik traži od suda da raspusti zaposleničko vijeće, kako se i to pogrešno zaključuje u pobijanoj presudi.

Prema, naime, odredbi čl. 158. ZR poslodavac može tražiti raspuštanje zaposleničkog vijeća, ako ono teško krši obveze dane mu Zakonom o radu, drugim propisima ili kolektivnim ugovorom, što nije utvrđeno i što nitko od stranaka u prijeporu niti ne tvrdi.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu ispitali navedene prigovore tuženika.

Ukoliko u ovom slučaju doista nije glasovala najmanje 1/3 zaposlenika s pravom glasa prilikom izbora za zaposleničko vijeće onda prema čl. 141. st. 4. ZR izbori nisu valjani i takav izbor nema pravnog učinka (za takav slučaj nije propisana čak ni intervencija suda).

U ponovljenom postupku treba zbog toga ispitati da li su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 141. st. 4. ZR.

S obzirom na prigovore da izbori za članove zaposleničkog vijeća nisu provedeni čak ni u cijeloj organizacijskoj jedinici, treba ispitati da li su eventualno ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbi čl. 135. ZR.

Tek nakon što se ispitaju sve te okolnosti moći će se ocijeniti da li su pobijane odluke o izvanrednom otkazu nevažeće u smislu čl. 145. st. 11. ZR ili ne.

Ukoliko se utvrdi da nisu nevaljane u smislu te zakonske odredbe sudovi će ispitati i ostale prijeporne okolnosti koje su od odlučnog značenja.

Ustanovljeno je tako da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa su stoga na temelju čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ukinute u cijelosti presuda prvostupanjskog i presuda drugostupanjskog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

U ponovljenom postupku sudovi će izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj revizijski sud u svom ukidnom rješenju, a u smislu odredbi čl. 377. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) koje se odgovarajuće primjenjuju i u postupku u povodu revizije (čl. 399. ZPP).

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 12. ožujka 1998.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.