I Kž-532/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 532/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća te Hajrije Novoselec, Ante Potrebice, Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. V. zbog kaznenog dijela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. travnja 2010. broj K-237/09, u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. R. V. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zagrebu proglasio krivim R. V. zbog kaznenog dijela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 110/07 i 152/08) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06 - u daljnjem tekstu: ZID KZ) za koje ga je, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, iz čl. 57. st. 2. i 4. c. KZ-a osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u kojemu je, temeljem čl. 63. KZ-a, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 3. rujna 2009. do 28. travnja 2010.

Temeljem čl. 82. KZ-a optuženiku je oduzeta imovinska korist u iznosu od 400,00 kn, a temeljem čl. 80. u svezi s čl. 173. st. 7. KZ-a oduzeto mu je 89,97 grama heroina i 87 komada tableta heptanona.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08) sud ga je obavezao da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.600,00 kn.

I Kž 532/10-3

Istom presudom temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP odbijena je optužba protiv B. F. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, a temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a u odnosu na tog optuženika riješeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-5. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ove presude podnio je žalbu opt. R. V. putem svoga branitelja N. Š. odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. Š. – S. P. iz Z. zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu sud primjenom propisa iz čl. 57. toč. 1. u svezi čl. 4. c. KZ-a izreče blažu kaznu.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josip Čule u pismenom mišljenju broj KŽ- DO-1114/10 od 28. srpnja 2010. predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a kod tog prijedloga ostala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Marinka Orlić, koja je bila nazočna sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna i da je sud sve okolnosti koje je utvrdio tijekom postupka a te su, da je ovisnik o opijatima, da je dio droge nabavio za vlastite potrebe i da se radilo o izuzetno maloj količini droge koja je stavljena u promet, trebao prilikom utvrđivanja kazne primijeniti odredbu čl. 57. st. 1. i 4. c. KZ-a i izrečenu kaznu manju od dvije godine.

Okolnosti koje se ističu u žalbi jesu olakotne okolnosti i vodeći računa o njima, uz sve ostale utvrđene olakotne okolnosti sud je prvog stupnja prilikom izricanja kazne primijenio tzv. sudsko ublažavanje i optuženiku maksimalno ublažio kaznu kada mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

čaju kada je u

Institut zakonskog ublažavanja kazne sud može primijeniti samo u slu odredbama općeg dijela kaznenog zakona propisano da se počinitelj može blaže kazniti, a to su slučajevi kada je djelo počinjeno nečinjenjem propisani u čl. 25. st. 3., ako je djelo počinjeno u prekoračenju granica nužne obrane, što je propisano u čl. 29. st. 3., ako se radi o pokušaju kaznenog djela, prema odredbi čl. 33. st. 2., ako je djelo izvršeno pomaganjem, prema odredbi čl. 38. st. 2. KZ-a, ako je počinitelj bio smanjeno ubrojiv, prema odredbi čl. 42. KZ-a i u slučaju zablude o protupravnosti, prema odredbi čl. 46. st. 2. KZ-a ili kada je to zakonom u odnosu na neko određeno kazneno djelo izričito propisano, kao što je propisano i kod kaznenog djela zlouporabe opojnih droga u čl. 173. st. 8. KZ-a gdje je navedeno da se počinitelj može blaže kazniti pa čak i osloboditi kazne ako je dragovoljno bitno pridonio otkrivanju kaznenog djela.

Okolnosti koje optuženik ističe u žalbi ne mogu se podvesti ni pod jedan od naprijed navedenih propisa, pa se optuženiku ne može izreći kazna blaža od izrečene.

Presuda suda prvog stupnja ispitana je i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na

I Kž 532/10-3

koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijedio zakon u bilo kojem elementu propisanom u čl. 368. ZKP-a.

Iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, te je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 10. kolovoza 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.