Legislator Case Law & Legislation
Povrv-95/2024-15 AI generated

Court partially upheld payment order against defendant for unpaid deposits, dismissing claims for March-June 2023 and March 2024 due to lack of evidence.

Case Number Povrv-95/2024-15
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court partially upheld the payment order against the defendant, ordering payment of 473.95 EUR for specific months while voiding the claim for others. The plaintiff argued the defendant owed deposits for all months, but the defendant failed to provide proof of payments for March, April, May, June 2023, and March 2024. Consequently, the court ruled that the defendant must pay the outstanding amounts for the unproven months, resulting in a partial victory for the plaintiff.

Legislator headnote

AI generated

čl. 451. st. 3. ZPP; čl. 29. st. 2. ZOO-a; When a defendant fails to prove payments made for specific periods, the court must order payment for those periods based on the plaintiff's evidence, while voiding claims for periods where proof is lacking.

Keywords

AI generated
payment order enforcement unpaid deposits liability burden of proof failure partial enforcement ruling interest calculation rules

Cited Legislation

AI generated
AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-95/2024-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja Euroland d.o.o., OIB: 88000989770, iz Čakovca, Ulica Josipa Kozarca 1A, zastupanog po punomoćnici Maji Kauzler-Geček, odvjetnici iz OD Porobija & Špoljarić iz Varaždina, Kolodvorska 12, protiv tužene ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku UJ, radi isplate, nakon 24. lipnja 2025. održane glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, Braće Radić 6, posl.br.: Ovrv-2223/2024 godine od dana 18.03.2024. godine kojim se nalaže tuženici ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EUROLAND d.o.o., J. Kozarca 1a, 40000 Čakovec, OIB: 88000989770 namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 473,95 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na:

− iznos od 13,81 EUR od 16.07.2022. godine pa do isplate,

− iznos od 17,67 EUR od 16.08.2022. godine pa do isplate,

− iznos od 17,67 EUR od 16.09.2022. godine pa do isplate,

− iznos od 17,67 EUR od 16.10.2022. godine pa do isplate

− iznos od 17,67 EUR od 16.11.2022. godine pa do isplate

− iznos od 17,67 EUR od 16.12.2022. godine pa do isplate

− iznos od 17,67 EUR od 15.01.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,68 EUR od 16.02.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,68 EUR od 16.03.2023. godine pa do isplate

− iznos od 42,62 EUR od 16.04.2023. godine pa do isplate

− iznos od 42,62 EUR od 16.05.2023. godine pa do isplate

− iznos od 42,62 EUR od 16.06.2023. godine pa do isplate

− iznos od 42,62 EUR od 16.07.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,61 EUR od 16.08.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,61 EUR od 16.09.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,61 EUR od 16.10.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,61 EUR od 16.11.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,61 EUR od 16.12.2023. godine pa do isplate

− iznos od 17,61 EUR od 16.01.2024. godine pa do isplate

− iznos od 42,62 EUR od 16.02.2024. godine pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, Braće Radić 6, posl.br.: Ovrv-2223/2024 godine od dana 18.03.2024. godine, preko iznosa od 473,95 EUR do iznosa od 824,65 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 744,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj ishodio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene kao ovršenice kod javnog bilježnika Lane Mihinjač iz [adresa] pod brojem Ovrv-2223/2024 od 18.3.2024. kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 824,65 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose i nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR.

2. Tužena je pravodobno podnijela prigovor protiv Rješenja o ovrsi te je isto stavljeno izvan snage Rješenjem ovog suda od 7. svibnja 2024. i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj je u podnesku od 28.5.2024. obrazložio da se predmetna tražbina odnosi na naplatu pričuve za stan koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa] i to upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška], ETAŽNO VLASNIŠTVO s određenim omjerima, 34. suvlasnički dio: 5325/454175 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), koju u naravi čini stambeni prostor na V. katu, površine 76,95 m2, čkbr. [katastarska čestica]. Za navedenu zgradu u kojoj je tužena vlasnica stana, dosadašnji pružatelj usluga toplinske energije Grijanje Univerzal d.o.o. da je otkazao 30.4.2020. navedenoj zgradi Ugovor o potrošnji toplinske energije, a do navedenog je došlo jer je u toj zgradi kotlovnica za grijanje i toplu vodu bila stara 40 godina pa je procijenjeno od navedenog trgovačkog društva da je pri kraju radnog vijeka i da nema više rezervnih dijelova.

Isto društvo da je obavijestilo suvlasnike zgrade da odluče da li će uložiti novčana sredstva u novu kotlovnicu ili će umjesto kotlovnice u stanove provesti etažno grijanje. Tužitelj da je organizirao i pregled kotlovnice te je utvrđeno od strane tvrtke Energo-S d.o.o. [adresa] da je potrebno ili kompletno provesti rekonstrukciju kotlovnice ili rekonstrukciju kompletnog sustava grijanja i prelazak na etažno grijanje. Većina suvlasnika da se odlučila za uvođenje etažnog grijanja, time da su prethodno svi suvlasnici obaviješteni o poduzetim radnjama i prezentirane su im opcije i mogući izvođači etažnog plinskog grijanja te je objašnjen i predložen način financiranja, dakle da će se dio radova koji se odnose na zajedničke dijelove zgrade i instalacije platiti kreditnim zaduženjem suvlasnika preko pričuve, a financiranje etažnog plinskog grijanja po posebnim jedinicama svaki suvlasnik da će dogovarati s izvođačem i posebno plaćati.

Za model etažnog grijanja odlučilo se 59 od 72 suvlasnika odnosno 60%. U tom smislu suvlasnici su donijeli i Odluku/punomoć suvlasnika zgrade od 16.6.2020. kojom su odlučili poduzeti izvođenje radova na predmetnoj zgradi i uvođenje etažnog grijanja te su prihvatili ponudu izvođača Markov-trade d.o.o. iz Čakovca, a vezano uz financiranje radova na zgradi odlučeno je da će uzeti kredit kod privredne banke Zagreb u iznosu od 750.000,00 HRK s rokom otplate kredita na deset godina, a istom Odlukom izričito je navedeno da se radi otplate kredita povećava mjesečna pričuva zgrade s iznosa od 2,50 kn/m2 na iznos od 4,25 kn/m2 počevši od 1.6.2020. nadalje.

Spomenutim kreditom financirani su isključivo radovi na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

4. Tužena u prigovoru navodi da uredno i pravovremeno plaća zajedničku pričuvu od 25,01 EUR ili 2,50 HRK po metru kvadratnom površine stana i ne duguje ni jedan mjesečni iznos pričuve. Na nalozima za plaćanje točno navodi da plaća pričuvu za stambenu zgradu [adresa] u [adresa], i za koji mjesec i godinu je plaća. Smatra da je tužitelj izvršio uračunavanje ispunjenja pa je samoinicijativno uračunao da je tužena za pojedini mjesec platila i zajedničku pričuvu i zajednički kredit u iznosu od 17,61 EUR. Smatra da tužitelj tereti tuženu za plaćanje kredita od 750.000,00 HRK.

Tvrdi da vlasnici stanova koji bi činili većinu nikada nisu donijeli odluku o kreditnom zaduživanju već ju je donio tzv. kućni savjet. Slijedom toga da je tužitelj samoinicijativno i bez odluke vlasnika stanova demontirao krovnu kotlovnicu i uklonio toplo vodne cijevi za grijanje i za toplu sanitarnu vodu. Također da je tužitelj pridobio pojedine vlasnike stanova na uvođenje etažnog grijanja na plin. Ne zakonitom demontažom kotlovnice da je tužitelj kao upravitelj zgrade učinio nemogućim stanovanje u navedenoj zgradi jer je stan tužene ostao bez grijanja i tople vode pa je otišla živjeti kod kćeri.

Nadalje da je odluku o mjesečnim ratama za plaćanje kredita donio upravo tužitelj po nejasnim kriterijima i ne vidi tužena ni moralni ni pravni smisao da svi vlasnici stanova plaćaju troškove uvođenja etažnog grijanja na plin. Tim više što se radi o privatnim stanovima, a tužena nije bila zainteresirana za uvođenje etažnog grijanja na plin već za instaliranje bojlera na struju. Na skupu vlasnika stanova 11.6.2020. nije bilo kvoruma za odlučivanje i nikada nije donijeta odluka o povećanju zajedničke pričuve, a upravitelj zgrade nikada nije prezentirao pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice te predvidive troškove u narednoj kalendarskoj godini.

Pri tome se poziva na odredbe čl. 41., 87., 90. st. 1., 3. i 4., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tvrdi da se ne radi o poboljšici za zgradu jer se zasigurno narušila statika zgrade time što je na svakom katu zgrade u zajedničkom hodniku izbušeno šest cijevi promjera pedeset centimetara, rezane su i željezne šipke pa je u betonu izbušeno ukupno 70 otvora po pedeset cm. Upućuje i na to da su na popisu suvlasnici stanova odnosno njihovi potpisi koji iskazuju interes za uvođenje etažnog grijanja, a koji su u to vrijeme već bili pokojni kao na primjer HJ, Serini Ć, AJ, ZJ, EJ, ŠJ i dr.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao Izvod otvorenih stavaka, Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 21.1.2020., Aneks broj 1 Međuvlasničkog ugovora od 16.12.2019., Međuvlasnički ugovor od 20.12.2013., popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, z.k. izvadak, Odluku/punomoć suvlasnika zgrade od 16.6.2020. ovjerene kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić od 16.6.2020., dopis suvlasnicima (anketni listić), dopis Grijanja-Univerzal d.o.o. [adresa] od 22. studenog 2019., dopis Dom-plan d.o.o. od 10.1.2020., izvid Energo-S d.o.o. [adresa], Ugovor o kreditu od 24.6.2020., potpise svih tražitelja kredita i upravitelja (lista), naloge za plaćanje, odluku suvlasnika stambene zgrade [adresa], Ugovor o izvođenju radova broj 45/2020- E od 23. lipnja 2020., Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, Odluke/suglasnosti suvlasnika stambene zgrade da je kotlovnica neispravna, obavijest svim suvlasnicima i saslušani su svjedoci RJ i IJ.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa], upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], za isplatu iznosa od 824,65 EUR s osnova neplaćenog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tužene u navedenoj zgradi, za razdoblje od 16.7.2022. do 16.12.2023..

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Nije sporno između stranaka da je tužena vlasnica nekretnine, ETAŽNO VLASNIŠTVO s određenim omjerima, i to dio 5325/454175 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), koju u naravi čini stan na V. katu ukupne površine 76,95 m2. Nije sporno ni to da je između suvlasnika stambene zgrade i Privredne banke Zagreb d.d. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu koji je odobren u svrhu izvođenja radova na zgradi u vidu uvođenja etažnog grijanja temeljem Odluke/suglasnosti najmanje 60% suvlasnika o zaduženju putem kredita za izvođenje radova prema ponudi izvođača Markov-trade d.o.o. Čakovec te je banka isplatila kreditna sredstva od 750.000,00 HRK.

9. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 20.12.2013. zaključenim između suvlasnika navedene stambene zgrade, sukladno čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, visina pričuve ugovorena je u iznosu od 2,50 kn/m2 posebnog dijela nekretnine, a koja odluka između stranaka nije sporna.

10. Temeljem Odluke/punomoći suvlasnika zgrade od 16.6.2020., suvlasnici svojim potpisima na ovom dokumentu potvrđuju da većinom glasova donose odluku i daju punomoć, i to da odlučuju izvođenje radova na zgradi u smislu uvođenja etažnog grijanja, prihvaćaju ponudu izvođača radova Markov-trade d.o.o. iz Čakovca, odlučuju se za financiranje radova na zgradi putem kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu od 750.000,00 HRK sa rokom otplate od deset godina te donose odluku o povećanju mjesečne pričuve zgrade sa dotadašnjih 2,50 kn/m2 na 4,25 kn/m2 počevši od 1.6.2020.. Konačno, opunomoćuju predstavnicu suvlasnika zgrade Risek Nives na sklapanje Ugovora o kreditu, primati sve obavijesti koje proizlaze iz kredita, a prilog navedenoj Odluci/punomoći su potpisi suvlasnika.

11. Iz Dopisa trgovačkog društva Grijanje-Univerzal d.o.o. [adresa] od 22. studenog 2019. upućenog BJ kao ovlaštenom predstavniku suvlasnika zgrade [adresa], proizlazi da je kotlovsko postrojenje dotrajalo do te mjere da ga je nemoguće održavati i otklanjati kvarove i nedostatke, odnosno održavati ga u funkcionalnom stanju jer više nema rezervnih dijelova na tržištu, da će sezonu grijanja 2019./2020. pokušati kvalitetno odraditi, ali za daljnji nastavak isporuke toplinske energije nužna je rekonstrukcija kotlovnice. U slučaju da suvlasnici iskažu interes za predloženu obnovu kotlovnice, a odluka o tome je isključivo na suvlasnicima i ukoliko ne krenu u nužnu investiciju neće moći nastaviti obavljati djelatnost kupca toplinske energije za predmetnu zgradu jer ne može jamčiti pouzdanu isporuku toplinske energije i morat će otkazati Ugovor o potrošnji toplinske energije sa 30.4.2020..

12. Iz prijedloga mjera tvrtke Energo-S d.o.o. [adresa], a nakon pregleda kotlovnice u navedenoj zgradi, proizlazi da bi bilo nužno izvršiti ili kompletnu rekonstrukciju kotlovnice ili rekonstrukciju kompletnog sustava grijanja te prelazak na etažno grijanje (plinski kondenzacijski uređaji ili dizalice topline).

13. Historijat odluke o uvođenju etažnog plinskog grijanja u svojem iskazu objašnjava svjedok RJ koji ima saznanja da je krajem 11. mjeseca 2019. tadašnji upravitelj zgrade Dom-plan iz [adresa] obavijestio stanare da je kotlovnica u zgradi stara i da je treba zamijeniti, odnosno tvrtka koja je isporučivala toplinsku energiju, a kako Dom-plan nije imao kapaciteta za odraditi takav posao, dala je otkaz o upravljanju predmetnom zgradom, pa su suvlasnici odlučili da će upravitelj zgradom biti upravo tužitelj i u siječnju mjesecu 2020. potpisan je Ugovor o upravljanju tom zgradom. Potom da je stanarima i predmetne zgrade i drugih zgrada u istom kvartu, tzv. Banfica prezentirano putem nekoliko velikih sastanaka mogućnost prelaska na etažno grijanje ili putem kotlovnice, a u predmetnoj zgradi većina se stanara od njih 72 odlučila za etažno grijanje. Nekoliko stanara je reklo da će se grijati putem struje, a prijetnji tužitelju bilo je samo od strane jednog vlasnika. Za potrebe financiranja radova sklopljen je Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb pa su se tim kreditom financirali zajednički dijelovi sustava grijanja i to dimnjaci i dovod plina do stana dok su sve ostalo u vidu priključaka financirali stanari. Kako su stanari sklopili navedeni Ugovor o kreditu, to su donijeli i odluku o povećanju zajedničke pričuve na 4,25 HRK. Navodi i to da je banka kontrolirala sve potpise i dokumentaciju koju je tražila. Ističe da je bilo problema oko odaziva stanara sastancima pa je formirano vijeće stanara i to za svaki kat po jedan predstavnik koji je trebao obići stanare i tražiti potpis za suglasnost za sklapanje Ugovora o kreditu, a takve suglasnosti potpisivali su isključivo vlasnici stanova. Samo vijeće suvlasnika nije donosilo nikakve samostalne odluke nego su bili samo operativno tijelo. Ističe da je pričuva u Dom-Al-u iznosila 3,50 HRK, a tužitelj je zaključio da je dovoljna pričuva za normalno funkcioniranje zgrade od 2,50 HRK i o tome su stanari obaviješteni putem Oglasne ploče. Ističe i to da radovi nisu započeli na uvođenju etažnog grijanja prije odluke većine suvlasnika za takvu investiciju.

14. Svjedok IJ osporava da bi odluku o uvođenju etažnog grijanja donijela većina suvlasnika, a on je jedan od suvlasnika koji nije pristao na uvođenje etažnog grijanja. Izražava sumnju u neke potpise vlasnika po konkretno da mu je poznato da je na VI. katu živjela vlasnica koja je pola godine bila u Njemačkoj, a pola u Hrvatskoj, na VII. katu gospođa koja nije ni s kim komunicirala, na ostalim katovima osobe koje nikada nisu niti živjele u svojem stanu.

15. Prema odredbi čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (st. 1.). Prema st. 4. istog članka, dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova te je ovrhu dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.

16. Tvrdnje tužene da tužitelj nije dokazao osnov za povećanje zajedničke pričuve, izražavajući sumnju da su ispunjeni uvjeti iz čl. 87. st. 2. ZV-a, dakle da postoji pristanak za povećanje zajedničke pričuve suvlasnika koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova, proturječne su priloženoj dokumentaciji u spisu. Naime, iz odluke suvlasnika zgrade od 16.6.2020. jasno proizlazi da su suvlasnici sa većinom glasova donijeli odluku o povećanju zajedničke pričuve na 4,25 kn/m2, a prilog toj odluci je i tabela sa potpisima suvlasnika koji pristaju na takvu odluku i radi se o 59 suvlasnika koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova. Odredba čl. 87. st. 2. ZV-a predstavlja iznimku od odredbe st. 1. istog članka koja jasno propisuje da nije potreban pristanak svih suvlasnika, ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se poboljšica učini, a da će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitoga održavanja, te ako te poboljšice neće ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika. Kako su spomenuti radovi na uvođenju etažnog grijanja bili nužni i to na zajedničkim dijelovima zgrade jer se većina suvlasnika suglasila da se dotadašnji način grijanja i osiguravanja tople sanitarne vode umjesto kotlovnice zamijeni etažnim grijanjem, na ovaj slučaj primjenjiva je odredba čl. 87. st. 2. ZV-a, koju je dakle moguće primijeniti kao iznimku, u slučaju kada se na zgradi izvode radovi koji predstavljaju poboljšicu zajedničkih dijelova i takvi se radovi mogu izvesti unatoč protivljenju nekih suvlasnika, kada suvlasnici koji imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče učiniti poboljšicu, time da ona neće ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika. Tužena osim tvrdnje da i neki od potpisnika suglasnosti za uvođenje etažnog grijanja nisu potpisnici, ničime ne dokazuje, a sama sumnja tužene kao i svjedoka ČJ, nije dovoljna za utvrđivanje takve tvrdnje.

17. Obzirom da su suvlasnici predmetne zgrade pitanje upravljanja nekretninom i njezinim korištenjem regulirali Međuvlasničkim ugovorom od 20.12.2013., a samo pitanje odluke o uvođenju etažnog grijanja i povećanja pričuve regulirali Odlukom o uvođenju etažnog grijanja od 16.6.2020., to je takva odluka sastavljena sukladno odredbi čl. 375. ZV-a te isti Međuvlasnički ugovor u čl.

4. sadrži uvjete i način prikupljanja i raspolaganje sredstvima zajedničke pričuve te je u istom članku i određena visina pričuve u visini od 2,50 kn/m2 njihovog posebnog dijela. Polazeći od toga da i odluka o visini pričuve obvezuje sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a u ovom konkretnom slučaju predmetni Međuvlasnički ugovor su sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine 73,37% vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, to odluka suvlasnika o visini pričuve sadržana u navedenoj Odluci od 16.6.2020., obvezuje i tuženu te je ista dužna platiti pričuvu u iznosu od 4,25 kn/m2, a što u konkretnom slučaju iznosi 323,00 HRK/42,86 EUR mjesečno obzirom da je tužena vlasnica stana u predmetnoj zgradi površine 76,95 m2.

Tužitelj očito potražuje pričuvu po tečaju EUR koji je važio na dan dospijeća pa potražuje manji iznos od ovog utvrđenog po tečaju na dan zaključenja glavne rasprave i to za 2022. godinu 42,75 EUR, a za 2023. 42,62 EUR. Pri tome valja navesti da je između stranaka nesporno da tužena plaća cijelo vrijeme 25,01 EUR/2,50 kn/m2 zajedničke pričuve, a predmetna tražbina odnosi se na puni iznos pričuve za razdoblje od 16.8.2022. do 16.1.2024. i 13,81 EUR za srpanj mjesec 2022.. Međutim, tužena tvrdi da je tužitelj izvršio uračunavanje ispunjenja na način da je samoinicijativno uračunao da je za pojedini mjesec tužena platila i zajedničku pričuvu i mjesečni iznos zajedničkog kredita u iznosu od 17,61 EUR, a što je protivno odredbi čl. 171.

Zakona o obveznim odnosima jer se uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik te da je tužitelj izvršio uračunavanje kako mu iznosi potraživanja za razdoblje od lipnja 2020. do prosinca 2020. ne bi zastarjeli. S tim u svezi je za navesti da je tužitelj dostavio naloge za plaćanje tužene iz kojih su vidljive uplate uz naznaku da se radi o uplatama s osnova pričuve i sve se uplate odnose na 2022., 2023. i siječanj mjesec 2024. godine. te je i iz opomene tužitelja od 21.6.2021. vidljivo dugovanje do 16.6.2021. u iznosu od 1.781,17 HRK.

Međutim, uspoređujući naloge za plaćanje koji su priloženi u spis vidljivo je da tužitelj ne tereti tuženu za plaćene iznose onih mjeseci za koje je navedeno plaćanje, osim dijela srpnja mjeseca 2022. kada je tužena platila 189,48 HRK što znači da još duguje iznos od 13,81 EUR. Vidljivo je da je za 10. i 11. mjesec 2022. te za 7. i 9.2022. platila po 378,00 HRK, za veljaču i ožujak 2023., prosinac 2022. i siječanj 2023. iznose od po 50,17 EUR, potom 7., 9. i 10. mjesec 2023. 75,03 EUR, kao i za jedanaesti i dvanaesti mjesec 2023. te siječanj 2024. u iznosima od po 75,03 EUR.

18. U pravu je tužena da je u nalozima za plaćanje jasno naznačila da plaća pričuvu za točno određene mjesece. Prema odredbi čl. 171. st. 1. ZOO-a, kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik, najkasnije prilikom ispunjenja.

19. Polazeći od utvrđenja da je pričuva za VII. mjesec 2022. plaćena 189,48 HRK (25,15 EUR), a da je pričuva iznosila 42,75 EUR, umanjujući istu za plaćenih 25,15 EUR, ukazuje se dugovanje od 17,60 EUR, a kako za taj mjesec tužitelj potražuje 13,81 EUR, to je tražbina osnovana. Za VIII. i IX. mj. 2022. ukupno je plaćeno 378,00 HRK / 50,17 EUR, što znači da je za svaki mjesec plaćena pričuva od 25,08 EUR, čime proizlazi razlika od 17,67 EUR plaćanja pričuve za navedene mjesece. Za X. i XI. 2022. također je plaćeno 378,00 HRK čime se ukazuje razlika od neplaćenih 17,67 EUR (42,75-25,08=17,67). Za XII. mjesec 2022. i siječanj 2023. plaćeno je ukupno 50,17 EUR, iz čega proizlazi da i za ove mjesece duguje iznose od po 17,67 EUR, za II. i III. mjesec plaćeno je također 50,17 EUR pa kako za te mjesece tužitelj potražuje 42,76 EUR, to proizlazi da tužena duguje iznose od po 17,68 EUR za te mjesece. Za VIII., IX. i X. mjesec 2023. plaćeno je ukupno 75,03 EUR, iz čega proizlazi dugovanje od 17,61 EUR (42,62-25,01=17,61). Za XI. i XII. mjesec 2023. te siječanj 2024. plaćeno je ukupno 75,03 EUR, čime se dobije razlika od dužnih 17,61 EUR. Spisu prileži i univerzalni nalog za plaćanje pričuve za V. i VI. mjesec 2022., ali te uplate odnosno pričuva za te mjesece nije predmetom ovog spora. Ovi spomenuti nalozi priloženi su na listu 147 spisa.

20. Prema iznijetom, a kako tužena nije priložila dokaze o uplatama pričuve za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2023. te ožujak 2024., to za navedene mjesece duguje utuženih 42,62 EUR za svaki taj mjesec. Prema tome, ukupna osnovana tražbina tužitelja iznosi 473,95 EUR, a preostali iznos do utuženih 824,65 EUR ukazuje se neosnovanim te je iz tog razloga platni nalog djelomično održan na snazi, a djelomično ukinut kako je pobliže navedeno u izreci presude, a primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP).

21. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je uspio sa tužbenim zahtjevom u omjeru od cca. 58% pa je od tog postotka trebalo oduzeti postotak tužene koja je u manjoj mjeri uspjela ili 42% čime proizlazi uspjeh tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva od 16,00% Pri tome trebamo voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a sa kojom je tužitelj uspio u cijelosti ili 100,00%, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 58,00% i razmjerno tome uspjehu priznati su mu troškovi postupka, a isti se odnose na: sastav odgovora na prigovor 150,00 EUR, zastupanja na ročištu 18.9.2024. 75,00 EUR, zastupanja na ročištu 25.11.2024. 150,00 EUR, zastupanje na ročištu 18.3. i 24.6.2025. u iznosima od po 150,00 EUR, PDV 206,25 EUR, pristojba na presudu 39,82 EUR, trošak sastava prijedloga za ovrhu 150,00 EUR uvećano za PDV ili 187,50 EUR, predujam naknade javnog bilježnika i ostatak naknade od po 12,50 EUR ili ukupno 1.283,57 EUR. Razmjerno postignutom uspjehu u parnici od rečenih 58,00%, tužitelju je priznat trošak od 744,47 EUR.

Varaždin, 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1) Tužitelj – putem punomoćnika OD Porobija & Špoljarić iz Varaždina,

Kolodvorska 12

2) Tužena – ĆJ – po punomoćniku UJ, [adresa]