I Kž-128/2003-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 128/03-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 13. prosinca 2002. godine, broj: K-13/02-35, u sjednici održanoj 25. ožujka 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, a u odsutnosti optuženika i njegova branitelja Z. D., odvjetnika u O.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbe opt. D. B., po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba opt. D. B. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Požegi proglasio je krivim opt. D. B. zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. KZ-a, opisanog u njezinoj izreci, te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 77. st. 1. i st. 2. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti u trajanju od pet godina računajući od pravomoćnosti presude. Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. KZ-a optuženik je obvezan na dužnost naknade troškova kaznenog postupka u iznosu od 27.305,00 kn i plaćanje paušalne svote od 2.000,00 kn, dok je oštećenik upućen da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Protiv te presude opt. D. B. podnio je žalbu osobno i putem branitelja Z. D., odvjetnika u O.. Ujedno su zatražili da ih se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

I Kž 128/03-6

Opt. D. B. se žali zbog svih žalbenih osnova – bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik nije dao odgovor na žalbu optuženika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 21. ožujka 2003. godine, broj: KŽ-DO-417/03, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda izviješteni su optuženik i njegov branitelj, ali kako se optuženik D. B. nalazi na izdržavanju kazne i ima branitelja, a predsjednik vijeća i vijeće su smatrali da njegova nazočnost sjednici nije svrhovita, nije određeno njegovo dovođenje. S obzirom da na navedenu sjednicu vijeća branitelj optuženika nije pristupio, sjednica je u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba opt. D. B. je bespredmetna.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer je izreka presude proturječna razlozima presude. U izreci presude se navodi da je optuženik izmijenio automatski obrađene podatke o potraživanjima d.d. P. d. prema kupcu U. d.o.o. T., tako da je dana 13. listopada 1999. godine iznos potraživanja od U. , umjesto iznosa od 655.653,33 kn, bio prikazan u iznosu od 241.739,14 kn, tj. manje za iznos od 413.914,19 kn.

Međutim, u obrazloženju presude na str. 7 sud navodi da iz nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije S. J. proizlazi da je u bazi podataka 13. listopada 1999. godine zatečeno potraživanje d.d. P. d. prema U. od svega 119.955,71 kn i da je potraživanje te tvrtke umanjeno za ukupan iznos od 535.697,62 kn. Dakle, očito je da je izreka presude proturječna razlozima presude, te je na taj način ostvarena apsolutno bitna povreda odredbe kaznenog postupka zbog koje je presuda ukinuta na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZK i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan otkloniti navedenu bitnu postupovnu povredu na način da ponovnim ispitivanjem vještakinje financijsko knjigovodstvene struke utvrdi točne i stvarne iznose o umanjenju potraživanja d.d. P. d. prema tvrtki U. Naime, činjenice navedene u izreci presude zasada ne proizlaze iz rezultata dokaznog postupka kako je naveden u obrazloženju presude.

Premda pobijana presuda, s obzirom da je ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, nije podobna za meritorno ispitivanje, tj. glede pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene kaznenog zakona, ipak se

I Kž 128/03-6

ukazuje potrebito da se na ponovnom suđenju imaju u vidu i žalbeni navodi optuženika u smislu da se za odlučne činjenice navedu razlozi u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP. U odnosu na odluku o izrečenoj sigurnosnoj mjeri treba reći da je zasada nerazumljiva, jer prema izričaju obuhvaća sve oblike te sigurnosne mjere propisane u odredbi čl. 78. KZ-a, što je nelogično, a osim toga, zasada u tom smislu nisu navedeni razlozi. Kako je između ostalog izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, a optuženik je po zanimanju diplomirani ekonomista, to znači da se njemu zabranjuje obavljanje svih poslova za koje se traži stručna sprema diplomiranog ekonomiste, pa optuženik opravdano postavlja pitanje što bi on u idućih pet godina nakon izdržane kazne, mogao raditi. Osim toga, prvostupanjski sud nalazi da postoji realna opasnost da bi optuženik, vršeći dužnost financijsko komercijalnog direktora i predsjednika uprave ili slično (ne navodeći što je tome slično) mogao ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Iz navedenog je vidljivo da navedena opasnost ne postoji za sva zanimanja u okviru optuženikova zvanja, već samo za vršenje dužnosti financijsko komercijalnog direktora i predsjednika uprave. Isto tako mišljenje prvostupanjskog suda kako, s obzirom na način kako su ova kaznena djela počinjena (a u konkretnom slučaju radi se o jednom kaznenom djelu), postoji sasvim realna opasnost za ponovno počinjenje kaznenog djela je općenito, jer nije potkrijepljeno konkretnim okolnostima. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je dužan u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP-a savjesno ocijeniti, svaki dokaz posebno i u svezi s drugim dokazima, te na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje za donošenje nove i zakonite presude koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 379. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 25. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.