I Kr-99/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 99/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora, mr. Branka Zmajevića, Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu E. B., osuđenikove supruge, za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom uz prijedlog Županijskog suda u Varaždinu od 23. veljače 2004. broj Kv-34/04-2 (K-13/02-65), u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2004. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev E. B., supruge os. J. B., za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 03. listopada 2002. broj K-13/02, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. veljače 2003. broj Kž-916/02, J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu mu je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. ožujka 2002., pa nadalje.

Prema podacima u spisu (list 252-3) osuđenik je na izdržavanje kazne zatvora nastupio u Kaznionici u Lepoglavi 23. travnja 2003., time da je 26. ožujka 2003. upućen na izdržavanje kazne u Zatvor u Zagrebu – Odjel za psihosocijalnu dijagnostiku.

Nakon pravomoćnosti ove presude supruga osuđenika E. B. iz M., je po punomoćniku mr. I. K., odvjetniku iz V., inače branitelju osuđenika, podnijela 01. srpnja 2003. zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, ukazujući na novu olakotnu okolnost, koja se sastoji u tome da je njoj rješenjem Centra za socijalnu skrb Varaždin od 25. svibnja 2003. Klasa: UP-I-551- 06/03-05/182, Ur. broj: 2186-11-06/1-03-01 utvrđen novi iznos doplatka za pomoć i njegu u punom iznosu, odnosno 100% od osnovice za ostvarivanje prava u socijalnoj skrbi počam od

I Kr 99/04-3

03. siječnja 2003., kojim rješenjem je mijenjano ranije rješenje ovog Centra od 27. travnja 1998., glede iznosa doplatka za pomoć i njegu, a u ostalom dijelu su prava i obveze korisnika ostale na snazi.

Podnositeljica zahtjeva ovu tvrdnju potkrjepljuje preslikom navedenog rješenja Centra za socijalnu skrb u Varaždinu.

Podnositeljica zahtjeva još navodi da je zbog bolesti i relativno visoke životne dobi nesposobna za rad, što da je i bio temelj donošenja priloženog rješenja Centra za socijalnu skrb u Varaždinu, a takva okolnost koja bi, da je postojala u vrijeme izricanja presude i da je bila poznata sudu, utjecala na odmjeru blaže kazne, slijedom čega predlaže da se njen zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne uvaži.

Prvostupanjski sud je ispitao, sukladno odredbi iz čl. 416. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu, koji je u podnesku od 19. veljače 2004. broj KR-DO-40/04 stavio prijedlog da se predmetni zahtjev odbije.

Prvostupanjski sud je predmetni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavio uz prijedlog od 23. veljače 2004. broj K-13/02-65, Kv- 34/04-2, predlažući da se predmetni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, sukladno odredbi iz čl. 416. st. 5. ZKP, dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je spise dostavilo sudu uz podnesak od 30. travnja 2004. broj KR-DO-346/04, predlažući da se predmetni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbije.

U spisu predmeta nema dokaza da je os. J. B. dao privolu za podnošenje zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne svojoj supruzi E. B., kako to inače propisuje odredba čl. 415. st. 1. ZKP.

Zahtjev nije osnovan.

Supruga osuđenika, koju činjenicu ovaj sud uzima istinitom, spada u krug rođaka koji su ovlašteni podnijeti žalbu protiv presude u optuženikovu korist prema čl. 363. st. 2. ZKP, ali u tom svojstvu zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu oni podnositi samo uz osuđenikovu privolu, koji uvjet u predmetnoj stvari nije ispunjen.

No, i bez obzira na pitanje postojanja činjenice privole osuđenika da netko od ovlaštenih rođaka podnosi zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u njegovu korist, predmetni zahtjev nije osnovan zbog toga što nema takav značaj olakotne okolnosti koja bi, da je postojala u vrijeme izricanja presude i da je sud za nju znao, očito dovela do blaže osude. Naime, iako je iz rješenja Centra za socijalnu skrb u Varaždinu od 27. svibnja 2003. razvidno da se zdravstveno stanje E. B. pogoršalo do te mjere da je utvrđeni novi iznos doplatka za pomoć i njegu i to u punom iznosu, dakle 100% od osnovice za ostvarivanje prava u socijalnoj skrbi, upravo takvo priznavanje prava za pomoć i njegu pokazuje da je ona socijalno zbrinuta u onom opsegu koji je potreban za pružanje pomoći i njege, dakle ova okolnost zasigurno ne bi dovela do blaže osude da je postojala u vrijeme izricanja presude.

I Kr 99/04-3

Slijedom navedenih razloga riješeno je kao u izreci (čl. 416. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 26. svibnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.