Gr-162/1999 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr-162/1999

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., J. B., S. J., M. P. i S. K., svi iz Z., koje zastupa advokat I. P. iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi zaštite zbog nezakonite radnje, odlučujući o prijedlogu tužitelja za delegaciju drugog suda, u sjednici održanoj dana 16. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prijedlog se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli zahtjev da se u ovom predmetu temeljem odredbe toč. 6. čl. 71. Zakona o parničnom postupku od suđenja izuzmu svi suci Županijskog suda u Gradu Zagrebu i predsjednik tog suda, jer smatraju da postoje u smislu tog propisa okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost u suđenju svih sudaca i predsjednika tog suda.

Kako se traži izuzeće svih sudaca i predsjednika suda, zahtjev tužitelja po svom sadržaju u stvari predstavlja zahtjev zahtjev za delegaciju drugog suda u smislu čl. 68. Zakona o parničnom postupku i zato je potrebno ocijeniti da li postoje okolnosti u smislu te zakonske odredbe koje bi opravdavale da se za suđenje odredi drugi sud i na taj način od suđenja isključe svi suci i predsjednik Županijskog suda u Gradu Zagrebu. Prema odredbi čl. 68. Zakona o parničnom postupku na prijedlog stranke ili nadležnog suda može se odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegovog područja ako je očito da će se tako lakše postupak provesti ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

Odredba čl. 68. Zakona o parničnom postupku u ovom predmetu primijenjuje se supsidijarno temeljem st. 5. čl. 75. Zakona o upravnim sporovima.

Prijedlog za delegaciju nije osnovan.

U svom prijedlogu tužitelji ni jednim navodom ne upućuju na okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da bi se postupak kod nekog drugog suda lakše proveo niti se takav Zaključak može izvesti iz bilo kojih drugih okolnosti.

Tvrdnje tužitelja da se na sud vrši pritisak i da će se i u buduće vršiti pritisak na suđenje u ovom predmetu nisu ničim argumentirane.

Tvrdnja tužitelja da iz rješenja predsjednika suda kojim je izuzeo od suđenja suce koji su do sada obavljali sudačku dužnost u ovom predmetu, proizlazi da je predsjednik suda "priznao da se na sud vrši pritisak" nije istinita jer takav zaključak iz tog rješenja ne proizlazi.

Suci koji su izuzeti od daljnjeg suđenja nisu (kako to proizlazi iz rješenja o izuzeću) izuzeti zbog bilo kakvih pritisaka već zbog procesnih zbivanja na ročištu od 24. ožujka 1999. godine koja su nastala zbog opoziva rješenja o izvođenju dokaza a koja zbivanja nisu bila uzrokovana nikakvim pritiscima.

Razlozi za izuzeće sudaca koji su do sada obavljali sudačku dužnost odnose se samo na te suce i nikako ne mogu predstavljati razlog za sumnju u nepristranost suđenja svih ostalih sudaca i predsjednika suda, pa zbog toga nisu ni razlog za delegaciju drugog suda.

Dakle, ne postoje razlozi za delegaciju drugog suda u smislu odredbe čl. 68. Zakona o parničnom postupku i zato je prijedlog odbijen kao neosnova.

U Zagrebu, 16. lipnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.