Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to case value under 100,000 kn threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the appellant's appeal as inadmissible because the disputed amount did not exceed the statutory threshold for review. Although the appellant claimed a total case value over 2 million kn, the court determined the relevant value for this specific appeal was only 22,851.24 kn. Consequently, the appeal was dismissed without merits as it failed to meet the financial requirement for admissibility under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382 st. 1. t. 1. ZPP; čl. 35. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the value of the disputed part of the second-instance judgment does not exceed 100,000 kn, unless the appeal is based on specific grounds under Article 382, paragraph 2.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 815/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužiteljice V. F. iz P., koju zastupa punomoćnik R. F., odvjetnik u P., protiv 1. tuženika C. d.o.o. P., kojeg zastupa N. T., odvjetnik u P. i 2. tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. tuženika C. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-1183/07 od 22. prosinca 2008., kojom je u odnosu na 1. tuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-267/03 od 21. lipnja 2006., 22. travnja 2010.
r i j e š i o j e:
Revizija 1.tuženika C. d.o.o. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo 1. i 2. tuženiku tužiteljici solidarno platiti na ime naknade štete iznos od 22.851,24 kn i pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci te presude uz naknadu parničnog troška u iznosu od 18.172,80 kn. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u iznosu od 5.274,76 kn i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.872,00 kn te je naloženo tužiteljici 2. tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.776,57 kn, dok je zahtjev 2. tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 8.693,42 kn odbijen kao neosnovan.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1. tuženika C. d.o.o kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba 2. tuženice Republike Hrvatske i ukinuta je presuda u odnosu na tu tuženicu kao i odluka o trošku postupka te je žalba 2. tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.693,42 kn.
Protiv presude suda drugog stupnja 1. tuženik C. d.o.o. podnio je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika odbije.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382 st. 1. t. 1. . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08) stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Primjenom odredbe čl. 35. st. 1. ZPP za dopuštenost revizije u ovom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora je 22.851,24 kn. Tvrdnja 1. tuženika da je protiv njega podneseno više od 70 tužbenih zahtjeva pred više sudova na području nadležnosti Županijskog suda u Puli, zbroj kojih prelazi 2.000.000,00 kn nije odlučna.
Kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, a iz sadržaja revizije ne proizlazi da tuženik reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revizija 1. tuženika nije dopuštena.
Na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 22. travnja 2010.
Sutkinja:
Jasna Guštek, v.r.