Rev-2719/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2719/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C.K. iz P., … , zastupan po odvjetnici M.B. iz K., protiv tuženika C.N. iz D., Dom za odrasle osobe B., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 28. veljače 1994. godine broj Gž-227/94, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 14. prosinca 1993. godine broj Ps-91/93, u sjednici održanoj dana 1. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskom suda djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev za povišenje uzdržavanja i tuženiku naloženo da plaća 150.000 HRD (sada 150,00 kn) mjesečno počev od 25. lipnja 1993. do 13. prosinca 1993. godine, a od 14. prosinca 1993. godine pa nadalje 15% od plaće mjesečno s pripadajućim kamatama, te parnični trošak u iznosu od 551.400 HRD (sada 551,40 kn), dok je za preostali zatraženi iznos tužbeni zahtjev odbijen.

Drugostupanjski Županijski sud u Sisku, odbivši žalbu tuženika i prihvativši djelomično žalbu tužitelja, preinačio je prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku da plati za spomenuti period iznos od 185.000 HRD (sada 185,00 kn) mjesečno, a od 14. prosinca 1993. godine pa nadalje 20% od plaće mjesečno s pripadajućim kamatama, te parnični trošak u iznosu od 551.400 HRD (sada 551,40 kn), dok je za preostali zatraženi iznos tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinaku nižestupanjskih presuda na način da se njegov doprinos utvrdi na iznos od 10% od plaće.

Tužitelj nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Utvrdivši da su se prilike od donošenja ranije odluke o uzdržavanju promijenile, te da tako promijenjene prilike opravdavaju povišenje tuženikovog doprinosa, sudovi su opravdano doprinos tuženika povisili.

Doprinos od 20% od plaće, utvrđen po drugostupanjskom sudu, primjeren je i po ocjeni ovog suda.

Valja imati u vidu da je tužitelj pred završetkom studija, da su njegove potrebe velike i da bi svaki manji doprinos ugrozio egzistenciju tužitelja i mogućnost završetka studija. Tuženik pak s obzirom na svoje prihode u mogućnosti je doprinositi presuđeni iznos, bez obzira što ima još na uzdržavanju troje djece. Njegova supruga naime ostvaruje plaću nešto malo nižu od njegove, a znatno veću od plaće majke tužitelja.

Kraj takvog stanja stvari, a jer nije u ovom stadiju postupka moguće pobijati činjenično utvrđenje (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91), te kako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) trebalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 1. travnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.