Rev-1318/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1318/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetniku iz D. S., protiv tuženih pod 1. C., Z. i 2. H. Z., oboje zastupani po generalnom punomoćniku V. S., radniku tuženika pod 2., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 1998. godine, br. XIX Gž-748/98., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 12. rujna 1996. godine, br. P-24/96., glede odluke o parničnom trošku, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. veljače 1998. godine, br. XIX Gž-748/98. i presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 12. rujna 1996. godine, br. P-24/96. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je presuđeno da su mu tuženici dužni solidarno na ime naknade štete isplatiti 172.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 1996. godine, pa do isplate.

Također je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje rente počevši od 1. veljače 1996. godine, pa nadalje u iznosu od 1.440,00 kn mjesečno.

Ujedno je odlučeno da su tuženici dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 48.512,70 kn.

ujući o žalbi tuženih drugostupanjski sud je žalbu tuženih kao neosnovanu odbio Odluč

i potvrdio presudu suda prvog stupnja glede odluke o glavnoj stvari, dok je prihvatio žalbu tuženika glede odluke o parničnom trošku, te preinačio odluku o trošku tako da je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 39.481,70 kn. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje nižestupanjskih sudova i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

Sporno je koliko tužitelju dnevno treba tuđa pomoć za obavljanje težih poslova u kućanstvu, te cijena te pomoći dok nije sporna odgovornost tuženika za štetu.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda, a tako i presuda suda drugog stupnja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP), koju ističu tuženici prema sadržaju revizije.

Naime, nisu nejasni razlozi u pobijanim presudama koji se odnose na procjenu potrebe za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 4 sata dnevno, jer su sudovi uzeli da je tuđa pomoć i njega tužitelju treba u tom trajanju za obavljanje težih poslova u kućanstvu na temelju nalaza vještaka liječnika. Drugo je pak pitanje je li bilo mjesta bezrezervnom prihvaćanju takovog nalaza i mišljenja o čemu će biti riječi u daljnjim navodima odluke.

Ostvario se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz razdoblje od 6. prosinca 1988. do 31. ožujka 1989. godine 8 sati dnevno, a od tada pa nadalje u trajanju od 4 sata dnevno za obavljanje težih poslova u domaćinstvu. Po slobodnoj ocjeni suda određena je pak visina štete koja je dosuđena tužitelju.

Naknada štete oštećeniku na ime tuđe pomoći i njege, kada mu je ta pomoć besplatno pružana, određuje se po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takovu uslugu. Tek ako ne postoji takova osoba visina naknade štete određuje se po slobodnoj ocjeni suda.

Ovdje je u pitanju naknada štete na ime tuđe pomoći u kućanstvu zbog nemogućnosti odnosno djelomične nemogućnosti obavljanja i to samo težih poslova u kućanstvu.

Dakle, radi se o poslovima kućne pomoćnice, pa se naknada za takovu pomoć treba odrediti prema cijeni rada kućne pomoćnice, ako takova osoba ne postoji u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana sud može o visini naknade odlučiti po slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.

Tuženici u reviziji tvrde da podatak o prosječnoj netto plaći radnice na poslovima pomoći u kući postoji u spisu, a što je sud trebao uzeti u obzir (ti podaci doista i postoje u spisu list 206. spisa).

Također je navesti da su tuženici u tijeku postupka prigovorili nalazu i mišljenju liječnika vještaka da bi tužitelju za obavljanje težih poslova u kućanstvu trebala pomoć po 4 sata dnevno, tvrdeći da je za takove poslove potrebno jedan sat dnevno, a to ponavljaju u reviziji.

Liječnici vještaci su pozvani da vještače koje poslove zbog posljedica povrede oštećenik ne može obavljati. S te strane nema se što prigovarati nalazu liječnika vještaka da tužitelju tuđa pomoć i njega treba za obavljanje težih poslova u kućanstvu, a što tuženici ni ne prigovaraju.

Međutim, kada su tuženici prigovorili nalazu vještaka da tužitelju tuđa pomoć treba za obavljanje težih poslova u kućanstvu svakodnevno 4 sata, to je trebalo raspraviti.

Naime, liječnici vještaci ne posjeduju neko posebno stručno znanje kojim ne raspolaže sud o kućanskim poslovima da bi se bez rezerve moglo prihvatiti što oni navode o trajanju određenih poslova u kućanstvu dnevno.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudova činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, te nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 2002.

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.