Rev-3614/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3614/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.G. iz S.P.O. …, koga zastupa punomoćnica K.S., povjerenik u SSSH za K., protiv tužene K. iz K., koju zastupa punomoćnik S.T., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 1994. br. Gž-1224/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 13. travnja 1994. br. P-127/94-6, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 1995.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom su poništene odluke tužene K. d.d. K. br. 444/93 od 14. prosinca 1993. godine i br. 70/94 od 31. siječnja 1994. godine, kojima je tužitelju izrečen prestanak radnog odnosa.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je uložila tužena zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda a nadležno državno odvjetništvo o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet ovoga spora je zahtjev za poništenje odluka tužene kojom se tužitelju izriče prestanak radnog odnosa zbog toga što da je remetio radnu disciplinu uslijed čega da nije ostvarivao očekivane rezultate rada.

Odluke tužene donesene su temeljem odredbe čl. 7. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine" br. 47/92, 71/93) kojom je propisano da radnik može biti raspoređen na druge poslove odnosno može mu prestati radni odnos zbog toga što ne ostvaruje predviđene rezultate rada na svom radnom mjestu samo kada se to utvrdi u odgovarajućem postupku.

Sudovi su u postupku utvrdili da tužena nije u pismenoj formi pokrenula postupak za utvrđivanje rezultata rada tužitelja niti je tužitelj na isti način bio obaviješten o tome da bi se bilo kakav postupak takve vrste protiv njega pokrenuo. Tužiteljevi nadređeni su dana 13. prosinca 1993. uputili dopis direktoru tužene obavještavajući ga o tužiteljevim povredama radne obveze, koji su razlog za pokretanje disciplinskog postupka.

Prestanak radnog odnosa radnika koji ne ostvaruje predviđene rezultate rada na svom radnom mjestu reguliran je odredbom čl. 18. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Sl. list SFRJ" br. 60/89, 42/90, "Narodne novine" br. 34/91, dalje: ZOPRO). U st. 1. citirane odredbe propisano je da radnik za kojega se u postupku propisanom općim kolektivnim ugovorom utvrdi da nema potrebna znanja i sposobnosti za izvršavanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen ili za kojega se utvrdi da ne ostvaruje predviđene rezultata rada, raspoređuje se na drugo radno mjesto koje odgovara njegovom znanju i sposobnostima, a ako takvog radnog mjesta nema, radniku prestaje radni odnos.

Prema shvaćanju ovoga suda, razlozi na koje se tužena poziva u odluci o prestanku radnog odnosa tužitelju nisu oni koji bi opravdavali prestanak radnog odnosa u smislu navedene zakonske odredbe. Citirana odredba odnosi se na slučaj kada radnik ne ostvaruje predviđene rezultate rada zbog neznanja ili nedostatka radne sposobnosti, zbog čega je i propisana obveza da ga se rasporedi na drugo, odgovarajuće radno mjesto, a tek ako takovog radnog mjesta nema radniku može prestati radni odnos.

U konkretnom slučaju tužitelju je izrečen prestanak radnog odnosa jer zbog kršenja radne discipline nije ostvarivao predviđene rezultate rada a što je razlog za pokretanje disciplinskog postupka a ne izricanje prestanka radnog odnosa u smislu citirane odredbe.

Slijedom iznesenog, pravilno su sudovi poništili odluke tužene kao nezakonite.

Pri tome prema shvaćanju ovoga suda formalni nedostaci u postupku koji je prethodio donošenju odluka tužene (nedostatak pismene forme) nisu bitne povrede zbog kojih bi odluka o prestanku radnog odnosa bila ništava.

Kako nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.