Legislator Case Law & Legislation
Revr-521/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on unpaid military wages due to lack of written employment contract and invalid military unit status.

Case Number Revr-521/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal regarding unpaid wages for a period between 2000 and 2005. The court found that while military ID cards were issued, they did not constitute formal employment contracts, and the alleged military unit never existed within the armed forces. Consequently, the court ruled that the statutory presumption of an indefinite-term employment contract could not apply because no actual employment relationship was established.

Legislator headnote

AI generated

čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama; čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici; čl. 230. ZPP; čl. 11. Zakona o radu; čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: Military ID cards alone do not prove an employment relationship, and the presumption of an indefinite-term contract under labor law requires an existing employment relationship which is absent if no formal contract or proof of service exists.

Keywords

AI generated
military employment contract unpaid wages claim presumption of indefinite term military ID card evidence non-existent military unit labor law presumption civil service status

Cited Legislation

AI generated
čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske
čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici
Prema odredbi čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine", broj 57/91), koji se primjenjuje u ovom slučaju, vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.
čl. 230. ZPP
S druge strane, odredbama čl. 230. ZPP određena je dokazna snaga javnih isprava u parničnom postupku.
čl. 11. Zakona o radu
U odnosu na drugi prigovor treba reći da je odredbama čl. 11. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95 i dr.) propisano da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječu na postojanje i valjanost tog ugovora.
čl. 385. st. 1. ZPP
Konačno, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
čl. 393. ZPP
Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 521/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. K. P. iz G., 2. S. M. iz K., 3. Z. K. iz Š. B., 4. M. M. iz G. D., 5. N. P. iz V., 6. I. B. iz P., koje zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u I., protiv tuženika 1. A. K. iz V. G., 2. Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Imotskom, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 4668/05 od 8. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom posl. br. P 1348/03 od 9. lipnja 2005., u sjednici održanoj 29. studenoga 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev prema 2. tuženici Republici Hrvatskoj za isplatu plaće za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 9. lipnja 2005. i to 1. tužitelju za svaki mjesec 2.500,00 kn, 2. i 3. tužitelju za svaki mjesec 3.800,00 kn, 4. tužitelju za svaki mjesec 3.000,00 kn, 5. i 6. tužiteljima za svaki mjesec 3.500,00 kn, - sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, te je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na 1. tuženika A. K..

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavili su tužitelji ne navodeći izričito revizijske navode, a iz sadržaja revizije proizlazi da je izjavljena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, - s prijedlogom da se preinači ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženica na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Prije svega, treba reći da je ovaj sud pobijanu odluku ispitivao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji u smislu čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za isplatu plaće, jer tužitelji smatraju da su u spornom vremenskom razdoblju bili u radnom odnosu sa tuženicom kao djelatne vojne osobe kao pripadnici 66. Pukovnije Hrvatske vojske.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su u vremenskom razdoblju od 1996.-1998. godine tužiteljima izdane vojne iskaznice u kojima je navedena oznaka jedinice 1095/20 kao i navod da su oni djelatnici MO,

- da 66. Pukovnija, za koju tužitelji tvrde da su bili njeni pripadnici, nije nikada bila u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske,

- da su tužiteljima isplaćivane plaće preko H. b. d.d. – Poslovnica P. po nalogu M. d.o.o. G.,

- da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nikada nije isplaćivalo plaće tužiteljima kao pripadnicima 66. Pukovnije za izgradnju ceste Hrvatske vojske,

- da je ugovor o izvođenju radova na izgradnji cesta u Republici Hrvatskoj sklopljen između RH A. d.o.o. kao naručitelja i M. Bosna i Hercegovina, G. kao izvršitelja dana 15. 1. 1997. godine,

- da se prema tom ugovoru naručitelj obvezao organizirati logističku potporu izvršitelju na području Republike Hrvatske nužnu za pravovremeno i kvalitetno izvršenje posla, a izvršitelj se obvezao da će za izvršenje projektom predviđenih radova angažirati potreban broj građevinskih strojeva i druge tehnike kao i dostatan broj kvalificiranih djelatnika,

- da se agencija A. d.o.o. Z. obvezala isplatiti M. d.o.o. G., Bosna i Hercegovina, po nagodbi od 19. kolovoza 2003. godine, iznos od 37,820,000,00 radi podmirivanja obveza prema poslovnoj banci M. d.o.o. G. prema dobavljačima i zaposlenicima – pripadnicima 66.

Pukovnije, a za izvedene radove,

- da tužitelji nisu imali ugovor o djelatnoj vojnoj službi sa tuženicom, a nije postojao niti akt tuženice o prijamu u djelatnu vojnu službu.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da tužitelji nisu bili u radnom odnosu na tuženicom Republikom Hrvatskom kao djelatne vojne osoba, a da vojne iskaznice koje posjeduju ne predstavljaju dokaz da bi tužitelji bili u radnom odnosu sa tuženicom kao djelatne vojne osobe u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Revizijski navodi svode se na tri prigovora:

- da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova "da vojnoj iskaznici kao javnoj ispravi ne pridaju nikakav značaj". Revidenti smatraju da vojna iskaznica ima značaj akta prijama tužitelja kao djelatne vojne osobe u smislu "čl. 12. Zakona o oružanim snagama",

- da je odredbama Zakona o radu propisano "ako poslodavac ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme",

- pozivom na neke dokaze, ocijenjene po sudovima u postupku, izvode činjenične zaključke suprotne utvrđenim činjenicama po nižestupanjskim sudovima.

U odnosu na prvi prigovor treba reći sljedeće:

Prema odredbi čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) koja se primjenjuje u ovom slučaju, državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe – aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.

Prema odredbi čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine", broj 57/91), koji se primjenjuje u ovom slučaju, vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.

Dakle, u smislu citiranih propisa, koji su bili na snazi u vrijeme izdavanja predmetnih vojnih iskaznica, vojna iskaznica ne predstavlja akt o prijamu u djelatnu vojnu službu – kako to pogrešno smatraju revidenti. S druge strane, odredbama čl. 230. ZPP određena je dokazna snaga javnih isprava u parničnom postupku. Prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno je dokazivati i suprotno od onoga što proizlazi iz sadržaja takve javne isprave. U konkretnom slučaju je utvrđeno da 66. Pukovnija, u kojoj tužitelji tvrde da su bili djelatne vojne osobe, nije nikada bila u sastavu Hrvatske vojske niti postoji akt o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovor o djelatnoj vojnoj službi za tužitelje, pa vojne iskaznice na koje se pozivaju tužitelji nemaju značaj koji im pridaju revidenti – same po sebi ne potvrđuju postojanje radnog odnosa tužitelja s tuženicom kao djelatnim vojnim osobama.

Zbog toga nije osnovan prvi revizijski prigovor.

U odnosu na drugi prigovor treba reći da je odredbama čl. 11. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95 i dr.) propisano da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječu na postojanje i valjanost tog ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, a ako poslodavac u tom roku ne sklopi sa radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je sa radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Međutim, te odredbe se primjenjuju u situaciji kad ugovor o radu postoji, samo nije sklopljen u propisanom pisanom obliku, a u ovom slučaju utvrđeno je ta takav ugovor o radu između stranaka ne postoji – pa se neosnovano revidenti pozivaju na tu zakonsku odredbu.

Konačno, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Treći prigovor revidenata sadrži upravo činjenične prigovore, pa u smislu naprijed navedene zakonske odredbe navodi u tom pravcu nisu niti uzeti u razmatranje.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. studenoga 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.