Rev-34/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić- Špoljarić kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. i tužitelja mldb. M. V., oba iz P., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku M. V., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. srpnja 1997. godine broj Gž-7128/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 2835/95 od 5. srpnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 2. kolovoza 2000.godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-34/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su i po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), kada su dosudili tužiteljima naknadu za strah.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 34/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S UDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić- Špoljarić kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. i tužitelja mldb. M. V., oba iz P., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku M. V., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. srpnja 1997. godine broj Gž-7128/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 2835/95 od 5. srpnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 2. kolovoza 2000.godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1996. godine broj Pn-2835/95-13 suđeno je:
"Tuženi C.-osiguranje d.d. iz Z., S. c. …, dužan je tužiteljima V.M. i V. mldb. D., oboje iz P., R. …, na ime naknade štete isplatiti i to tužitelju V.M. iznos od 6.000,00 kn, a tužitelju V. mldb. D. iznos od 8.000,00 kn, zajedno sa kamatama sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata koje teku od 5.7.1996. godine do konačne isplate, kao i naknaditi im ovom parnicom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.135,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. srpnja 1997. godine broj Gž-7128/96-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2835/95 od 5. srpnja 1996. godine.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda u pravcu razloga revizije i tuženiku dosudi trošak pristojbe.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su i po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), kada su dosudili tužiteljima naknadu za strah.
Za dosuđenje naknade za strah po odredbi čl. 200. ZOO nije uvjet da je strah ostavio, odnosno izazvao duševni poremećaj trajnije prirode, a nije, kako se pravilno navodi u pobijanoj presudi uvjet da tužitelji budu uz to tjelesno ozljeđeni, već zavisi od okolnosti slučaja a naročito od jačine straha i njegovog trajanja. Zbog toga nije osnovan revizijski prigovor da se u ovom slučaju radilo samo o jačem psihičkom stresu, te da odrasla i psihički stabila osoba ne trpi zbog toga nikakve posljedice.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tužitelji najprije pretrpjeli tzv. primarni strah u samoj situaciji ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan a zatim I-tužitelj: sekundarni strah jačeg intenziteta u 2-3 dana, srednjeg intenziteta oko 2 dana, te manjeg intenziteta oko mjesec dana, te kasni strah u vidu nelagode i zabrinutosti u prometu još oko 6 mjeseci, a II-tužitelj: sekundarni strah jačeg intenziteta 3-4 dana, srednjeg intenziteta oko 3 tjedna, te manjeg intenziteta oko mjesec dana, kao i tzv. kasni strah u vidu nelagode i zabrinutosti u prometu još oko godinu dana.
Proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili osnove za dosuđenje tužiteljima naknade za strah, pa je pravilno primijenjena odredba čl. 200. ZOO.
Imajući u vidu intenzitet i dužinu trajanja straha koje su tužitelji trpjeli pravilno je dosuđena naknada za strah I-tužitelju od 6.000,00 kn, a II-tužitelju od 8.000,00 kn, pa je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).
U Zagrebu, 2. kolovoza 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.