Legislator Case Law & Legislation
P-9320/2015-37 AI generated

Plaintiff's claim to restore prior state and claim damages for unauthorized roof extension dismissed due to statute of limitations. Plaintiff knew of the extension since 2006.

Case Number P-9320/2015-37
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The court dismissed the plaintiff's request to restore the prior state of the building and to award damages for the unauthorized roof extension. The plaintiff, an architect, had knowledge of the defendants' reconstruction plans since 2006 and filed a prior administrative lawsuit, yet the current suit was filed in 2015. The court ruled that the three-year statute of limitations for the damage claim had expired, while the request to restore the prior state was rejected based on the plaintiff's own admission of prior awareness.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o obveznim odnosima (ZOO); Zakon o parničnom postupku (ZPP): A claim for damages based on unauthorized construction is barred if the plaintiff had prior knowledge of the infringement and failed to act within the three-year limitation period.

Keywords

AI generated
statute of limitations unauthorized construction restoration of prior state damage compensation architectural knowledge

Cited Legislation

AI generated
Zakon o obveznim odnosima (ZOO)
Zakon o parničnom postupku (ZPP), čl. 154. st. 1.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Dračevac bb

21 000 Split

Posl. broj: P-9320/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda I. D., u pravnoj stvari tužiteljice B. M. V., OIB.: …, iz D., , zastupane po punomoćnici S. D. L., odvjetnici u S., protiv tuženika 1. D. M. K., OIB: …, 2. J. K., OIB: …, oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku Z. D., odvjetniku u S., radi uklanjanja i uspostave prethodnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenoga 2019. godine u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 2. prosinca 2019. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženicima u potkrovlju zgrade, tj. na krovnoj terasi zgrade, anagrafske oznake…, sagrađene na čest. zgr. … ZU … K.O. S., uspostaviti prijašnje stanje, na način da se otvore vrata na najvišem podestu stubišta zgrade kojima se omogućuje pristup praonici – sušionici, površine cca 21 m2, kao posebnom zajedničkom dijelu zgrade sa posebnim ulazom, da izvrše i druge radove da taj prostor privedu svrsi, tj. prvobitnoj namjeni, te ključeve iste dadu tužiteljici, sve u roku 15 dana, u protivnom se ovlašćuje tužiteljica da sama uz pomoć stručne osobe dade izvesti navedene radove, na trošak tuženika ad 1) i ad 2), temeljem ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate.“

II. Odbija se podredan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Dužni su tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 240.000,00 kn na ime naknade štete za uzurpiranu praonicu – sušionu, te na ime umanjenja vrijednosti tužiteljičinog stana, sa zakonskim zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate.“

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 23.100,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 2.

P – 9320/2015

prosinca 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Kod O. suda u S. dana 27. srpnja 2015. godine zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj navodi kako je ona vlasnica stana u podrumu zgrade sagrađene na čest. zgr. … ZU … K.O. S. dok tuženici koriste u istoj zgradi stan u potkrovlju i na prvom katu. Nadalje navodi kako je u potkrovlju zgrade tj. na krovnoj terasi, postojala zajednička praonica – sušionica koju da su tuženici uzurpirali, promijenili joj namjenu te je pripojili svom stanu, zatvorivši vrata prema stubištu, a čime da je onemogućen pristup i korištenje praonice. Tužena navodi kako su ovi radovi izvedeni negdje u ljeto 2010. godine. Tužiteljica navodi kako joj ovakvim bespravnim postupanjem nastaje velika šteta jer nema mogućnost korištenja praonice – sušionice, a isto tako joj je i umanjena vrijednost njezinog stana radi čega tužiteljica uz glavni postavlja i alternativni tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete za uzurpiranu praonicu, a koji zahtjevi sadržajno glase kako je navedeno u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženici su naveli kako se tužbi protive u cijelosti, uz prijedlog da se odbije glavni i alternativni tužbeni zahtjev uz osudu tužiteljice na naknadu parničnog troška. Tuženici navode kako je tužiteljica vlasnicom stana u podrumu postala u cijelosti tek 2012. godine kada ga je kupila u ovršnom postupku OVR-2304/10, a do tada da je bila vlasnica 1/3 tog stana, odnosno po odredbi članka 370. stavka 3. ZV suvlasnica cijele zgrade za manje od 5%, a slijedom toga suvlasnica sporne praonice za cca 0,50 m2. Tuženici osporavaju da bi sporna praonica u vrijeme kada su je tuženici „uzurpirali“ imala površinu od 21 m2.

Tuženici navode kako je raniji vlasnik stana na krovnoj terasi još 1953. godine pripojio svom stanu dio praonice te da je nakon ovoga površina praonice iznosila 10,80 m2, a da su istu pored obitelji G., koristile i obitelji D. i M. kao spremu. Tuženici navode kako M. M., majka tužiteljice i tužene pod 1., nakon što je M. G. izvršio pripajanje nije imala ključ od predmetnog prostora niti je više koristila isti. Tuženici navode kako su oni u studenome 2005. godine kupili stan u nadgrađu te da su u srpnju 2006. godine ishodili i lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju nadgrađa koja je obuhvaćala i preostali dio praonice u površini od 10,80 m2.

Tuženici navode kako su od suvlasnika M. M., M. K. i D. T. stekli suvlasničke dijelove sporne praonice. Tuženi navode kako uspostava ranijeg stanja nije moguća, a da je i s obzirom na veličinu i vrijednost suvlasničkog dijela tužiteljice iracionalna. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev istaknuli su prigovor zastare navodeći kako su oni u sporni stan na nadgrađu uselili 2008. godine, a da je ovo tužiteljici bilo poznato, odnosno da je zahtjev za naknadom dospio 2008. godine, a tužba podnijeta 2015. godine radi čega drže da je nastupila zastara.

Tužiteljica je navela kako su netočni navodi da pok. M. M. nije imala ključeve predmetne praone, a navela je kako je ona tek nakon stjecanja stana u spisu Ovr 2304/10 saznala za pripajanje praone stanu radi čega smatra da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Tužiteljica se pozvala i na članak 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je navela da svi vlasnici stanova imaju pravo upravljanja praonicom, da je poduzeta radnja posao koji premašuje poslove redovite uprave radi čega je bila potrebna suglasnost svih suvlasnika. Nadalje je navela kako je i raniji vlasnik M.

G. 1980-ih godina pokušao ishoditi lokacijsku dozvolu, ali da je isti pravomoćno odbijen sa svojom dozvolom te da je sve ovo tuženoj pod 1. koja je bila suvlasnica stana u podrumu i stana na prvom katu moralo biti poznato što da ukazuje na činjenicu da tuženi nisu postupali savjesno prilikom kupoprodaje stana. Ujedno je navela kako predmetna praona ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu radi čega da ne može biti predmet pravnog prometa, a da niti ne može

P – 9320/2015

postojati pravo vlasništva nad zajedničkim dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički. Tužiteljica ponavlja da je pripajanjem praone stanu ista onemogućena u sušenju robe u koju svrhu da je praona izgrađena te je uvijek tome služila, a da tuženici niti ne spore da su ovo učinili.

Tuženi su osporili navode tužiteljice da bi tek iza majčine smrti 2009. godine saznala za pripajanje praonice, naveli su kako posjeduju rješenje o izvedenom stanju za predmetnu rekonstrukciju, naveli su i kako su im ostali suvlasnici prepustili svoj suvlasnički dio glede tog dijela zgrade, a da je samo tužiteljica ovo odbila. Tuženici su ustrajali u tvrdnji da se praona nije desetljećima koristila u tu namjenu kao i u tvrdnji da je ista imala površinu od 10,80 m2 i pri tom se pozvali da je u rješenju Općinskog komiteta za urbanizam… od 3. srpnja 1990. godine navedena približna površina od 12,10 m2. Tuženici su ispravili odgovor na tužbu na način da su naveli kako ne znaju u kojem trenutku je došlo do prenamjene zajedničkih prostorija nadgrađa i pripajanja praone u stan na nadgrađu jer da su ovo izvršili članovi obitelji G.. Također su naveli kako je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo da se stan u nadgrađu još od 1961. godine vodi kao „ stan u potkrovlju koji se sastoji od dvije sobe, sporednih prostorija i krovne terase“ kao i da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske krovna terasa pripala u vlasništvo obitelji G., a neposredno po upisu prava vlasništva krovne terase na svoje ime da je obitelj G. zatvorila vrata kojima se iz bivše praone izlazilo na krovnu terasu. Tuženici navode kako se ni do tada praona nije koristila za pranje i sušenje rublja, a da je početkom 1960-ih godina praona i izgubila faktičnu mogućnost da se koristi u tu svrhu.

Tužiteljica je osporila i ove navode tuženika te je navela kako su tuženici dokazali da su legalizirali nezakonito izgrađeni objekt, a ne da su isti izgradili sukladno ishođenoj građevinskoj dozvoli, navela kako su nezakonita raspolaganja suvlasnika zgrade kojima su prepustili zajednički dio zgrade, a glede površine praone je ostala kod ranijih navoda te dodala da je iz rješenja Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo razvidno da je površina praone 21 m2, a da je rješenje iz 1990. godine na koje su se pozvali tuženici poništeno rješenjem od 7. studenoga 1990. godine. Tužiteljica navodi kako su kupnjom stana od M. G. tuženici nezakonito prisvojili i zajednički dio praone u površini od 12,10 m2 te kasnije ugovorima zaključenim sa pojedinim suvlasnicima još 10,80 m2.

Tuženici su dalje naveli kako je tužiteljica prodala stan te da je na taj način izgubila pravni interes za vođenjem postupka odnosno da više nije aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka, a koju činjenica tužiteljica nije osporila, ali je smatrala da nema zapreke da sud ne odluči o postavljenim tužbenim zahtjevima.

U dokazne svrhe izvedeni su dokazi: čitanjem neslužbenog neverificiranog Z.U. …, poduloške 2 i 3, K.O. S., dopisa od 28. veljače 2006. godine, rješenja Ministarstva pravosuđa Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/11-01/1213, od 5. ožujka 2013. godine, dopisa od 27. siječnja 2015. godine, rješenja O. suda u S., posl. broj Ovr-2304/10 od 15. svibnja 2012. godine, lokacijske dozvale S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, O. za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Klasa: UP/I 350-05/06-01/00148, od 26. srpnja 2006. godine, prerisa kat. plana br. 73 K.O. S., poreznih rješenja P. uprave Split, Klasa: UP/I-410-20/06-01/4963, od 25. studenoga 2009. godine, Klasa: UP/I-410-20/06-01/4965, od 25. studenoga 2009. godine, Klasa: UP/I-410- 20/06-01/4964, od 25. studenoga 2009. godine, rješenja M. zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva od 10. studenoga 2006. godine, presude U. suda Republike Hrvatske, broj Us-216/2007-7, od 22. studenoga 2007. godine, izvatka iz zemljišne knjige Z.U. … K.O. S.-za suvlasničke udjele redni broj 1-7, rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. G. donijeto po javnom bilježniku T. M. u S. pod posl. brojem O-2111/03, od 11. kolovoza 2004. godine, kupoprodajnog ugovora zaključenog između M. G. kao prodavatelja te D. M. K. i J. K. kao

P – 9320/2015

kupaca od 21. travnja 2005. godine, presude V. suda Republike Hrvatske Rev x 1073/2012-2, od 5. studenoga 2013. godine, rješenja o izvedenom stanju G. S., U. odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, O. za prostorno uređenje od 21. prosinca 2015. godine, ugovora o darovanju zaključenog između M. M. kao darovateljice te D. M. K. i J. K. kao daroprimaca, ugovora o darovanju zaključenog između K. M. kao darovateljice i D. M. K. i J. K. kao daroprimaca, ugovora o darovanju zaključenog između darovatelja T. D. kao darovatelja i D. M. K. i J. K. kao daroprimaca, rješenja O. komiteta za urbanizam, gradjevinarstvo, imovinsko pravne, stambene i komunalne poslove O. S. od 3. srpnja 1990. godine sa tlocrtima, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za Z.U. … K.O. S., rješenja M. zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP-II-361-03/90-05/484, od 7. studenoga 1990. godine, tehničkog opisa iz ožujka 1941. godine, rješenja G. S. K.: UP/I-361-03/16-04/109, od 11. siječnja 2017. godine, spisa O. suda u S. broj Ovr-2304/10, verificiranog izvatka iz zemljišne knjige Z.U. … K.O. S., presude O. suda u S. posl. broj P-9329/2015 od 29. kolovoza 2017. godine i presude Ž. suda u S. posl. broj Gž2598/2017-2, od 22. veljače 2018. godine, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka V. M., M. M., N. B., A. T. i M. G..

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

Glede glavnog tužbenog zahtjeva treba navesti da su tuženici istaknuli prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Stranke su tijekom postupka učinile nespornim da je tužiteljica tijekom trajanja ovog postupka otuđila stan u podrumu koji je ranije imala u svom vlasništvu.

Po izvršenom uvidu u zemljišnu knjigu, Z.U. … K.O. S., utvrđeno je da je u trenutku zaključenja glavne rasprave kao suvlasnik čest. zgr. 4436 K.O. S., u podulošku 3 ( E3),

na stanu u podrumu, upisan H. M., a da tužiteljica nije više upisana kao suvlasnica predmetne zgrade u S. zk. oznake čest. zgr. …K.O. S., anagrafske oznake …ni na kojoj drugoj etaži. Odredbom članka 195. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP) propisano je u savku 1. da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica da to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Stavkom 2. istog članka propisano je da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke. Međutim, ova odredba ima samo procesnopravni učinak i ista omogućava da se dovrši ranije otpočeta parnica budući da stranka otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica ne gubi i položaj parnične stranke. Dakle, materijalnopravna situacija koja se dogodila tijekom ovog postupka, otuđenje nekretnine tj. stana u podrumu, koji se sastoji od jedne sobe i sporednih prostorija, te jedne garaže na zapadnoj strani zgrade označene kao čest. zgr. … K.O. S., upisane u poduložak 3, Z.U. … K.O. S. mora se uzeti u obzir prilikom donošenja meritorne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu budući je za presuđenje o istom odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Ovakav stav je zauzet i u sudskoj praksi npr. presudama Ž. suda u D. posl. broj Gž-628/2016-3, od 5. prosinca 2018. godine i Ž. suda u V. G. posl. broj Gž-1468/2017-2, od 28. veljače 2018. godine.

Stoga sud navedeni prigovor drži u cijelosti osnovanim radi čega je glavni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan iz razloga što tužiteljica kao nevlasnica/ nesuvlasnica nije više aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva iz članka 46. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje u tekstu ZV) u vezi sa člankom 161. stavkom 1. ZV-a.

P – 9320/2015

Međutim, tužiteljica je postavila i podredan tužbeni zahtjev kojim traži naknadu štete za uzurpiranu praonicu- sušionu te na ime umanjenja vrijednosti stana koji je ranije bio u vlasništvu tužiteljice.

U odnosu na ovaj tužbeni zahtjev tuženici ističu prigovor zastare.

Da bi postojala odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj: 35/05,41/08 i 125/11, dalje ZOO) potrebno je dokazati postojanje štetne radnje štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost. S obzirom na istaknuti prigovor zastare potrebno je u smislu odredbe članka 230. stavaka 1. i 2. ZOO-a utvrditi vrijeme saznanja tužiteljice za eventualnu štetu. Ovdje se navodi kako tuženici tvrde da su u preuređeni stan uselili 2008. godine i da je tužiteljici ovo bilo poznato, a da tužiteljica u podnescima tvrdi da je za pripajanje praonice stanu tuženika i prenamjeni iste saznala tek 2013. godine.

Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tuženici svom stanu prisvojili prostoriju koja se ranije koristila kao zajednička prostorija. Da se radi o zajedničkom dijelu zgrade u površini od 21 m2 proizlazi i iz rješenja M. pravosuđa, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/11-01/1213, od 5. ožujka 2013. godine kojim je odbijena žalba B. M.- V. izjavljena protiv točke 2. dispozitiva rješenja U. državne uprave u S. – dalmatinskoj županiji, S. za imovinsko – pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/3206, od 21. rujna 2011. godine, a kojim se zbog nenadležnosti odbacio dio zahtjeva M. M. i dr. u odnosu na naknadu za zajednički dio zgrade- praonicu.

Među strankama je sporna površina prostorije koja je prisvojena i pripojena stanu tuženika, a s obzirom da tuženici tvrde da je imala površinu od 10,80 m2, a tužiteljica tvrdi da je imala površinu od 21 m2, odnosno da tuženici tvrde da je raniji vlasnik još prije pripojio dio ove prostorije stanu u nadgrađu. Sporan je i način korištenja ove prostorije odnosno je li pripajanjem iste stanu tuženika tužiteljici nastala kakva šteta.

Iz dopisa kojeg je tuženik pod 2. uputio tužiteljici dana 28. veljače 2006. godine proizlazi kako isti tim dopisom tužiteljicu obavještava da su tuženici kupili stan sa pripadajućom terasom od gospodina M. G. ( prema priloženom rješenju o nasljeđivanju donijetom po javnom bilježniku T. M., pod posl. brojem O-2111/03 isti je nasljednik M. G.) te da dopisom traže od tužiteljice suglasnost za adaptaciju stana sukladno prijedlogu arhitekta „M.“. Iz ovog dopisa jasan je stav tuženika glede stana i terase kojeg su kupili od M. G. te se također isti pozivaju i na presudu V. suda koja je zabilježena u povijesnom izvatku te navode kako vlasništvo kupljenog stana i terase među parničnim strankama ne bi trebalo biti sporno. Međutim, istim dopisom od tužiteljice se traži dopuštenje za proširenje, a iz samog teksta dopisa jasno je da se odnosi na prostoriju koju tada nazivaju cit: „Praona na trećem katu“ i u odnosu na koju prostoriju navode kako su spremni isplatiti protuvrijednost tog dijela vlasništva tužiteljice ili joj istu kompenzirati u nekom drugom obliku.

U povijesnom izvatku priloženom spisu Z.U. … K.O. S. iz upisa Z-1177/61, od 11. rujna 1961. godine razvidno je da se stan u potkrovlju sastoji od dvije sobe, sporednih prostorija i krovne terase. Pod brojem Z-1905/66 je izvršen upis temeljem presude V. suda R. H. broj U-653/1964-8 od 10. listopada 1964. godine odnosno zabilježeno je da je opisani stan sa krovnom terasom izuzet iz nacionalizacije. Iz upisa Z-453/06 proizlazi da su tuženici kao suvlasnici stana opisanog pod st. 13. upisani dana 13. siječnja 2006. godine, a temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog između M. G. kao prodavatelja te D. M. – K. i J. K., ovjerenog u potpisu prodavatelja pod brojem OV-7491/05, 21. kolovoza 2005. godine ( ovaj ugovor prileži spisu).

P – 9320/2015

Iz spisa ovog suda posl. broj Ovr-2304/2010 je razvidno je da je pokrenut po prijedlogu za ovrhu D. M. K. i J. K., a temeljem rješenja ovog suda IR-720/06, od 14. travnja 2008. godine. U vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu kao suvlasnice u zemljišnim knjigama su bile upisane D. M., T. B. rođ. M. i B. M., svaka za po 1/3 dijela od etaže 0/0, jednog stana u podrumu, koji se sastoji od jedne sobe i sporednih prostorija, te jedne garaže na zapadnoj strani zgrade označene kao čest. zgr. … K.O. S., upisane u poduložak 3, Z.U. … K.O. S.. Međutim iz kupoprodajnog ugovora od 15. rujna 2006. godine je razvidno da je stvarni vlasnik 1/3 dijela te nekretnine J. K. koji je taj dio nekretnine kupio od B. T.. Rješenjem O. suda u S. posl. broj Ovr-2304/2010, od dana 15. svibnja 2012. godine dosuđena je predmetna nekretnina tužiteljici, a ovo rješenje je postalo pravomoćno dana 29. svibnja 2012. godine. U spisu ovog suda posl. broj Ovr-2304/2010 postoji podatak da je tužiteljica sudjelovala kao stranka na ročištu od 15. svibnja 2012. godine tj. bila u S., a iz dopisa punom. tužiteljice od 12. listopada 2012. godine da je tužiteljica već tada izjavila kako nije dala suglasnost za prenamjenu zajedničkih prostorija što opovrgava navode tužiteljice glede trenutka saznanja za poduzete radnje što je u suprotnosti sa tvrdnjama tužiteljice o vremenu saznanja za pripajanje sporne prostorije.

Sud drži da je pripajanje zajedničke prostorije stanu tuženika, i to u cijelosti, bilo po tuženicima, bilo po njihovom pravnom predniku, izvršeno protupravno.

Naime, pripajanje bilo kojeg dijela sporne prostorije stanu bez suglasnosti svih suvlasnika te prenamjenu iste tuženici su učinili protivno odredbi članka 41. stavka 1. ZV-a budući da nisu imali suglasnost tužiteljice koja je također bila suvlasnica, a što proizlazi iz naprijed navedenih dokaza. Činjenica što su spisu priložena porezna rješenja kojima tuženik pod 2. dokazuje da je plaćen porez na promet nekretnina temeljem Ugovora koje su tuženici zaključili sa D. T., M. M., K. M. ( prileže spisu na l. 85-87) i kojima su stekli njihov suvlasnički dio prostorije – praone na krovnoj terasi zgrade ukupne površine 10,80 m2 ne mijenja ovakav zaključak suda.

Također u slučaju da je raniji vlasnik izvršio pripajanje dijela prostorije, prema odredbi članka 373. stavka 1. ZV-a nije se moglo protegnuti njegovo pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i na taj dio jer nisu bili ispunjeni svi uvjeti koje Zakon zahtjeva ( da je zgrada upisana kao društveno vlasništvo, da je prenamjena izvršena do stupanja na snagu ZV-a, da postoji odobrenje vlasti i da je izgradnja izvršena o vlastitom trošku), odnosno da je nedostajalo odobrenje vlasti. Ovo sud zaključuje jer spisu prileži rješenje M. zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP-II-361-03/90-05/484, od 7. studenoga 1990. godine kojim je ukinuto rješenje O. S., O. komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko pravne, stambene i komunalne poslove, Klasa: UP/I-361-03-03/90-04/06/NC/MM, od 3. srpnja 1990. godine ( Ukinutim rješenjem je bilo je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za prenamjenu zajedničke prostorije u predmetnoj stambenoj zgradi i to prostorije za pranje rublja smještene u sjeveroistočnom dijelu krovnog nadgrađa, ukupne površine od 12,10 m2 te da prestaje pravo korištenja zajedničke prostorije etažnim vlasnicima M. M., D. M. te stanarima s pravom vlasništva O. S. T. D., J. B. i J. M.. U obrazloženju ovog rješenja bilo je navedeno kako se prostorija ne koristi u skladu sa namjenom, dakle pranje i sušenje rublja, već da je stanari koriste za odlaganje nepotrebnih predmeta iako postoje drvarnice. Dalje je bilo navedeno kako je prilikom izvršenog uviđaja na licu mjesta od 2. travnja 1990. godine utvrđeno da prostorija ima površinu od 12,10 m2 pa da bi se prenamjenom dobio stan od cca 44,23 m2. Iz tlocrta koji je priložen ovome rješenju proizlazi da je ranija praona već pregrađena te da se dio koristi za sanitarni čvor stana G.). Napominje se da je sama tužena pod 1. sudjelovala u ovom postupku te da je izjavila da se njezina obitelj oduvijek služila

P – 9320/2015

zajedničkom praonicom i pripadajućom terasom sve dok joj vlasnik G. nije onemogućio pristup do tih prostorija.

Spisu prileži lokacijska dozvola U. državne uprave u S. – dalmatinskoj županiji, S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko – pravne poslove, O. za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I 350-05/06-01/00148, od 26. srpnja 2006. godine, koja je izdana za zahvat u prostoru: rekonstrukciju nadgrađa stambene građevine visine Po+P+2+N građene kao slobodnostojeće na čest. zem. … K.O. S., katastarski plan broj 73, prema idejnom rješenju izrađenom od projektanta M. K. dipl. ing. arh. U. ovlaštenog arhitekta H. P. N., dipl. ing. arh. iz Z.. U dijelu naziva „Osnovni elementi zahvata u prostoru“ navedeno je da se stan na nadgrađu površine 32m2 tom rekonstrukcijom proširuje na praonicu i dio trijema s istočne i zapadne strane, a da tlocrtna površina stana nakon rekonstrukcije iznosi 57,2 m2. U točki IV. dispozitiva je navedeno da se ne može započeti s građenjem već da je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da su se sa mogućnošću realizacije predloženog zahvata u prostoru usuglasili svi suvlasnici osim B. M.- V., a koja je navela kako je prenamjena praonice u stan za nju neprihvatljiva jer joj je kao suvlasnici stana u podrumu ona jedina mogućnost za sušenje robe, a da joj druga mogućnost odnosno supstitucija nije ponuđena. R. M. zaštitite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa UP-II-350-05/06-02/1513, od 10. studenoga 2006. godine odbijena je žalba B. M. – V. izjavljena protiv naprijed navedene lokacijske dozvole. Presudom U. suda Republike Hrvatske, posl. broj Us-216/2007-7 odbijena je tužba B. M. – V. kojom je osporavala zakonitost naprijed navedenih rješenja.

Rješenjem o izvedenom stanju G. S., U. odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, O. za prostorno uređenje Klasa: UP/I 361-03/13-04/01306, od 21. prosinca 2015. godine, pravomoćnim 19. siječnja 2016. godine, ozakonjen je nezakonito rekonstruirani dio postojeće stambene zgrade ( proširenje postojećeg stana na 3. katu- zatvaranje i prenamjena terase sa istočne i zapadne strane u stambeni prostor, te ostakljenje terase sa južne strane i prenamjena u zimski vrt), građevinske (bruto) površine rekonstruiranog stana 131,51 m2, tako da je zgrada nakon rekonstrukcije završena, zahtjevna, samostojeća stambena zgrada, vanjske tlocrtne površine i širine 14,30 x12,50 m, katnosti E=Po+P+3K, na području gradskog kotara M., …, izgrađena na kat. čest. zem. … ( č. zgr…., sud. čest. zem. …) k.o. S., a sve temeljem zahtjeva J. K. i M. – K. D. od 18. travnja 2013. godine. Rješenjem G. S., U. odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, O. za prostorno uređenje Klasa: UP/I 361-03/13-04/109, od 11. siječnja 2017. godine, odbačen je prijedlog B. M. – V. za obnovu postupka okončanog izdavanjem naprijed navedenog rješenja o imovinskom stanju. U obrazloženju ovog rješenja navodi se kako je zgrada izgrađena na kat. čest. … k.o. S. nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011.

U danom iskazu tužiteljica B. M. – V. je navela kako je zadnji put praonu koristila 1970- e, s obzirom da se nedugo nakon ovoga udala i nije imala potrebu tu odlaziti, a nije joj poznato kako su ovu praonu koristile treće osobe. Tužiteljica je navela kako je njezina majka praonu koristila do 1990. godine otprilike kada je gospodin G. promijenio bravu i više nitko nije imao mogućnost ulaska u istu. Tužiteljica nije imala saznanja u kakvom je stanju predmetna praona bila i je li bila dio stana tuženika prilikom kupoprodaje. U iskazu tužiteljica tvrdi da je za pripajanje ovog dijela stanu tuženih saznala 2013. godine kada je dobila rješenje M. pravosuđa jer se tada popela stubama na zadnju etažu i ovo opazila. Tužiteljica ne zna kakvo je stanje u praoni i jesu li poduzimani kakvi radovi, navela je da se iz vana vidi da je dosta nadograđivano na zgradi, ali što točno da ne može reći.

Tužena pod 1. D. M.- K. je navela kako su ona i suprug kupili potkrovni stan, a da su prije kupoprodaje provjerili zemljišnoknjižno stanje i rješenje V. suda iz 1963. godine te su utvrdili da je terasa pripadajuća stanu. Tužena je potvrdila da je praona predstavljala zajedničke dijelove zgrade, ali navodi da je praona imala površinu od 10,80 m2 i da se od

P – 9320/2015

1967. godine nije koristila za pranje robe budući su svi imali mašine, a da je stan koji su kupili bio iste površine kao kada je ona bila dijete i kada je odlazila kod sina gospodina G. na lekcije iz matematike. Tužena je potvrdila da je M. G. kada je ona imala 12 godina zatvorio vrata koja su iz praone vodila na terasu. Tužena tvrdi da je njezina sestra tražila nenormalno veliku sumu za dio pripadajućih joj kvadrata, dok da su ostalim suvlasnicima isplatili naknadu. Predmetna praona da je sada dio stana tuženika, kupaonica, a ovo da je napravljeno 2006. godine. Tužena navodi kako su stanari iz podruma oduvijek robu sušili u dvorištu. Tuženik pod 2. J. K. je pored onoga što je kazivala tužena pod 1. nadodao da se iz ulice vide promjene na krovištu jer su oni adaptaciju stana u potkrovlju izvršili na način da su proširili stambeni prostor na dio praone i dio terase. Naveo je da tijekom obavljanja radova nisu bili ometani u izvođenju radova, ali da je pritužbe jedino stavljala B. M.- V.. U trenutku kupoprodaje stana da je površina stana bila upisana 30m2, ostatak da je bila terasa, a praonica da je iznosila 10,48 m2 i bila točno definirana zidovima. Tuženik je potvrdio da ova praonica nije bila predmet kupoprodaje sa G. već da je predstavljala zajedničke dijelove. Naveo je kako je zahvat na krovištu napravljen bez građevinske dozvole, a da je naknadno legaliziran. Svjedok V. M., u iskazu od 11. travnja 2017., je naveo kako se praonica do početka 1960-ih koristila za pranje rublja i da su svi stanari imali ključ od iste, a da su se oni, tada djeca, igrali na terasi. Kasnije da se ovaj prostor koristio za odlaganje raznih stvari. M. G. da je u periodu između 1960 i 1970, a nakon što je dobio presudu u parnici koju je vodio sa bivšom vlasnicom zgrade da je stavio rešetkasta vrata na praonu tako da se nije više moglo izaći na terasu. Dalje je naveo da se prije nekih desetak godina izgled ove terase i praone promijenio na način da je došao kupac, kupio G. stan, nadogradio terasu većim dijelom i preoteo praonu. Svjedok je naveo kako je praonu koristio zadnji put prije 15 ak godina i da se tada praoni pristupalo kroz stepenište koje se koristi za pristup stanovima, a da je ključeve od iste imala i M. M. jer su u istoj bile odložene neke njezine stvari. Naveo je stan u kojemu on stanuje u vlasništvu njegove sestre N. B.. Glede veličine praone naveo je površinu od 5mx4m, odnosno 5mx5 m.

Svjedokinja M. M. je navela da na adresi stanuje od 1975. godine, ali da se već tada praona nije koristila za pranje robe. Navodi kako su oni i svi stanari imali ključ ove prostorije i tu odlagali stvari, ali da je prije otprilike 10 godina ta praona preuređena u stan gospodina K.. Svjedokinja je navela kako je njezina pok. svekrva bila vlasnica stana i misli da je postojao neki dogovor između njezine pok. svekrve i novih vlasnika. Glede stana u kojemu stanuje da se vodi sudski postupak između njezinog supruga i njegove sestre N. B.. Svjedokinja je navela kako je stan gospodina G. bio vrlo mali cca 35 m2, ali točno ne zna. Svjedok A. T., nećak tužiteljice i tužene pod 1., je naveo kako je u zgradi postojala praona, ali da je on nije nikada vidio budući ju je cijelu uzurpirao G. kojem je pripadao najgornji stan te se nije koristila.

Svjedokinja N. B. je navela da otkako su se doselili u predmetnu zgradu 1963. godine da se praona nije koristila za pranje, da je njezina majka imala ključ, ali da se koristila kao ostava. U praonu da se moglo pristupati dok se nije završio sudski postupak jer je tada G. smatrao da je sve to njegovo i nitko nije odlazio gore. Njezina majka da je znala za radove koji su se izvodili na zadnjem katu, ali nije od ovoga radila nikakav problem i nije imala ništa protiv gradnje. Također je navela kako je gospodin K. u zgradi izvršio čitav niz popravaka te su i njezina majka i M. M. zbog ovoga bile jako zadovoljne.

Svjedok M. G. je naveo kako su tuženici od njega kupili stan površine 30m2 i krovnu terasu cca 100 m2. Praonica koja se nalazila na istom katu kao i njegov stan da se prvotno koristila za pranje i sušenje robe, a kasnije, od 1950- ih kao skladište za sve stanare. Naveo je da praonica nije bila uzurpirana od njegova oca jer su svi stanari imali ključ, a da je njegov otac zatvorio pristupna vrata iz kojih se iz praonice moglo izići na terasu jer je terasa bila u njegovu vlasništvu budući je kupio od M. M.. Naveo je da je površina praonice bila cca 9m2.

P – 9320/2015

Iz iskaza svih svjedoka, tužiteljice i tužene pod 1, proizlazi da se sporna prostorija dugi niz godina, od 1970., nije koristila u svrhu za koju je namijenjena, tj. kao praonica i sušionica rublja, ali da se ova prostorija kasnije koristila za odlaganje stvari stanara sve do otprilike 2002. godine ( prema iskazu svjedoka V. M.). Sama tužiteljica navodi kako je njezina majka tj. pravna prednica imala ključ ove prostorije do 1990. godine.

Dakle, pripajanjem sporne prostorije stanu tuženika za tužiteljicu kao raniju vlasnicu podrumskog stana nije nastala šteta budući se ova prostorija nije koristila čitav niz godina u prvobitnu svrhu, pranje i sušenje rublja.

Pored ovoga sud drži osnovanim i po tuženicima istaknuti prigovor zastare jer iz iskaza svjedokinje N. B. proizlazi kako je majka tužiteljice i tužene pod 1. bila zadovoljna poduzetim radovima, a tužiteljici kao kćerki je ovo zasigurno moralo biti poznato jer sama kaže da je istu posjećivala te je ovako opsežne radove morala primijetiti. Sama tužiteljica navodi kako se iz vana vidi da je dosta nadograđivano na zgradi, a tuženik pod 2. navodi kako se sa ulice vide promjene na krovištu. Osim ovoga tužiteljica je po struci arhitektica, znala je za namjere proširenja stana tuženika na dio praonice još od 2006. godine, podnosila je žalbu u postupku izdavanja lokacijske dozvole, podnosila upravnu tužbu te joj je bilo poznato da bez građevinske dozvole tuženici ne mogu zakonito poduzeti radnje rekonstrukcije i proširenja pa je nekako normalna i logična reakcija da uoči bilo kakve radnje koje se poduzimaju na zgradi i reagira na iste. Nadalje, iz obrazloženja rješenja M. pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/11-01/1213, od 5. ožujka 2013. godine proizlazi da je B. M. tijekom postupka tvrdila da se više ne radi o praonici već da je ta prostorija pripojena stanu koji se također nalazi na krovnoj terasi predmetne zgrade, a što znači da je tužiteljica prije 2011. godine imala je saznanja o pripajanju sporne prostorije stanu tuženika. Kako je tužba podnijeta tek 27. srpnja 2015. godine to je jasno da je zahtjev za naknadu štete postavljen protekom roka od tri godine. Zbog navedenoga je pozivom na naprijed navedene odredbe ZOO-a valjalo odbiti i ovaj zahtjev.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15, dalje u tekstu Tarife), a prema označenoj vrijednosti predmeta spora.

Tuženicima je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na 7 ročišta (10.10.2016., 22.11.2016.,16.02.2017.,11.04.2017.,24.05.2017.,16.07.2019. i 14.11.2019.), sastava 3 podneska ( 10.10.2016., 23.11.2016. i 24.05.2017..) u iznosu od po 2.750,00 kuna za svaku radnju sukladno Tbr. 8.t.1., 9.t.1., 36. i 50. Tarife, sastava podnesaka od 06.04.2018 i 15.10.2019., sukladno Tbr.8.t.3. i 36 Tarife u iznosu od 550,00 kuna, odnosno sveukupno iznosi 23.100,00 kuna.

U Splitu, 2. prosinca 2019. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

P – 9320/2015

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- tužiteljici po punomoćnici

- tuženicima po punomoćniku

- spis

- za točnost otpravka ovlašteni službenik

Dubravka Babić-