Rev-2974/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2974/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Ilije Čuljata i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.K. iz S., … , zastupanog po punomoćniku J.S., odvjetniku iz S., protiv tuženice "C. -o. " d.d. - Filijala S., zastupane po E.J., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 1994. godine br. Gž- 550/94 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 4. veljače 1994. godine br. P- 1019/93, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice kao djelomično osnovana, pa se presuda Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 1994. godine br. Gž-550/94 i presuda Općinskog suda u Sisku od 4. veljače 1994. godine br. P- 1019/93 preinačuju u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 35.000,00 kn i sudi:

Odbija se tužitelj s iznosom iznad dosuđenih 20.000,00 kn na ime tjelesnih boli, tj. s 25.000,00 kn, te iznosom iznad dosuđenih 10.000,00 kn na ime naknade za strah, tj. s iznosom od 10.000,00 kn, dakle s ukupno 35.000,00 kn.

II. U preostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

III. Tuženica je dužna naknaditi tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 21.830,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da isplati tužitelju s osnova naknade štete iznos od 205.000,00 kn (45.000,00 kn za fizičke bolove, 15.000,00 kn za strah, 5.000,00 kn za naruženost, 130.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i 10.000,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu) sa zakonskom zateznom kamatom od 4. veljače 1994. godine do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.708,40 kn.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen.

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbama stranaka prihvatio je djelomično osnovanu žalbu tužitelja te povisio naknadu za strah za daljnjih 5.000,00 kn i za duševne boli zbog nagrđenja za daljnjih 5.000,00 kn dok je u preostalom dijelu žalbu tužitelja a u cijelosti žalbu tuženice odbio kao neosnovane.

Tužitelju je dosuđen ukupan parnični trošak od 24.954,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava u dosuđenju nematerijalne štete.

Prigovara da je sud previsoko dosudio naknade za sve utužene vidove nematrijalne štete te predlaže da se obje presude preinače na način da se tužitelj odbije s ukupnim iznosom od 75.000,00 kn. Na reviziju nije odgovoreno, a niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovana u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 130.000,00 kn, te za duševne boli zbog nagrđenosti u iznosu od 10.000,00 kn.

Odmjeravajući naknadu za gore navedene vidove štete sudovi su cijenili sve okolnosti konkretnog slučaju, koje predviđa čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91 - u daljnjem tekstu: ZOO).

Posljedice povreda izražene u postotku iznose 50% invalidnosti, a kako su one prema utvrđenju nižestupanjskih sudova onemogućile tužitelja u obavljanju njegove profesije kao radio izvještača (pojava promuklosti, govornih smetnji, nemogućnost korištenja lijeve ruke, hodanje sa štakom kao i promjene u psihi), to prema stajalištu i ovog suda opseg invaliditeta te pojavnost štetnih posljedica uzimajući pritom u obzir i životnu dob tužitelja (star 48 godina) u potpunosti opravdavaju dosuđenu naknadu za taj vid štete.

Isto tako mnogobrojni ožiljci na vratu i ekstremitetima, otežano hodanje uz pomoć štake, te šepanje kao i promjene glasa uz govorne smetnje, po ocjeni ovog suda opravdavaju dosuđenu naknadu za duševne boli zbog nagrđenja u iznosu od 10.000,00 kn, kao potpunu satisfakciju za taj vid štete.

Valjalo je stoga u tom dijelu, a jer nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

No, po ocjeni ovog suda materijalno pravo je povrijeđeno dosuđenjem naknade za fizičke boli i strah.

Prema nalazu liječnika vještaka, a koji su sudovi u cijelosti prihvatili proizlazi da je tužitelj trpio sveukupno (uzimajući pritom bolove prilikom povrijeđivanja, operativnih zahvata, kao i fizikalne terapije) bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta od 42 dana i slabe bolove u trajanju od 180 dana.

Uzimajući u obzir mnogobrojnost povreda, njihovu lokaciju, kao i karakter, a cijeneći pritom gore navedeni intenzitet i trajanje bolova, po ocjenji ovog suda naknada za taj vid štete previsoko odmjerena.

Po prosudbi ovog suda iznos od 20.000,00 kn za taj vid štete pružao bi punu satisfakciju tužitelju, pa je valjalo odbiti tužitelja za daljnji iznos od 25.000,00 kn.

Prema činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je trpio primarni strah koji je bio kratkotrajan ali izrazito jak zbog načina na koji se saobraćajna nesreća dogodila, a zatim je trpio jaki sekundarni strah zbog neizvjesnosti i komplikacija tijekom dugotrajnog liječenja (pojava masne embolije prilikom operativnog zahvata).

Pravična naknada po nalaženju ovog suda za taj vid štete iznosi 10.000,00 kn, pa je valjalo tužitelja odbiti s daljnjih 10.000,00 kn.

S obzirom na gore navedeno djelomičnim prihvaćanjem revizije tuženika valjalo je odlučiti kao u dispozitivu a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

S obzirom da je pobijana presuda djelomično preinačena, ovaj sud je odlučio o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 19. lipnja 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.