Legislator Case Law & Legislation
Rev-3432/1995-2 AI generated

Rev-3432/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-3432/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.K. iz Č., B.R. …, koju zastupa M.K., odvjetnik u B., protiv tuženika 1. mldb. M.K. iz S., koga zastup majka M.H. iz S., Ul. O. … a nju D.J., odvjetnik u Z., i 2. mldb. I.K. iz Č., B.R. …, koju zastupa skrbnik B.K. iz Č., Trg č. …, radi utvrđenja da nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu, rješavajući reviziju tuženika mldb. M.K. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. kolovoza 1995. godine broj Gž-951/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čazmi od 21. listopada 1994. godine broj P-47/94-46, u sjednici održanoj dana 3. studenog 1999. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-3432/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3432/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.K. iz Č., B.R. …, koju zastupa M.K., odvjetnik u B., protiv tuženika 1. mldb. M.K. iz S., koga zastup majka M.H. iz S., Ul. O. … a nju D.J., odvjetnik u Z., i 2. mldb. I.K. iz Č., B.R. …, koju zastupa skrbnik B.K. iz Č., Trg č. …, radi utvrđenja da nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu, rješavajući reviziju tuženika mldb. M.K. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. kolovoza 1995. godine broj Gž-951/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čazmi od 21. listopada 1994. godine broj P-47/94-46, u sjednici održanoj dana 3. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija prvotuženika K. mldb. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su nekretnine upisane u zk.ul. broj 635 k.o. Č. i to kčbr. 923/3-B kuća i dvor od 200 čhv stečene u toku braka zajedničkim radom tužiteljice i pok. Z.K., a da je tužiteljica suvlasnik tih nekretnina u 1/3 dijela, te da u tom dijelu ne ulaze u ostavinu iza pok. Z.K. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba prvotuženika mldb. M.K. i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik mldb. M.K. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili da se preinače i tužbeni zahtjev odbije, te tuženiku dosudi naknada parničnih troškova. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da su tužiteljica i sada pok. Z.K. tijekom bračne zajednice izgradili kuću na zemljištu koje je on dobio od svojih roditelja. Prethodno je na istom zemljištu srušena stara kuća, a cigla od nje korištena je prilikom gradnje nove kuće. Oboje su bili zaposleni, no Z.K. je ostvarivao veću zaradu, ali tužiteljica se više brinula u obitelji oko brige za njihovo zajedničko dijete drugotuženu mldb. I.K., te se brinula o domaćinstvu, dok se Z.K. nalazio na privremenom radu u A. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljica doprinijela u stjecanju te zajedničke imovine u 1/3 dijela.

Pravilnom primjenom materijalnog prava su stoga nižestupanjski sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev utvrđujući da je tužiteljica stekla suvlasnički dio od 1/3 na predmetnim nekretninama, te da taj suvlasnički dio ne ulazi u ostavinu iza pok. Z.K.

Nije prihvatljiv revizijski navod tuženika da je nejasno kako je prvostupanjski sud utvrdio tužiteljičin doprinos u stjecanju predmetnih nekretnina, te da se drugostupanjski sud uopće nije osvrtao na njegove navode i da je obrazloženje pobijane presude rudimentalno. Suprotno revizijskim navodima nižestupanjske presude sadrže dovoljno obrazloženje i mogu se ispitati.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 3. studenog 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac