Rev-3510/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3510/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.Š. iz G.G., koga zastupa punomoćnik B.P., odvjetnik u K., protiv tužene I. - I.N.Z. - Stambeni fond K., koga zastupa punomoćnik M.P., dipl. pravnik, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 11. svibnja 1994. broj Gž-403/94-3, kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Kutini od 13. siječnja 1994. broj P-647/93-5, u sjednici održanoj 21. siječnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 5,074.740 HRD sa kamatom i parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, te predlaže da se preinači pobijana drugostupanjska presuda i odbije žalba tuženika te osnaži prvostupanjska presuda kojom je bio prihvaćen njegov tužbeni zahtjev. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja zbog zastare njegova potraživanja, za dimnjačarske usluge, jer je od učinjene posljednje usluge (za koju je izdao račun) do utuženja proteklo više od godine dana (čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO).

Nije u pravu tužitelj kada ističe da nije nastupila zastara spornog potraživanja zbog okolnosti da je on ranije (parnični predmet broj P-358/93) ustao tužbom za isto potraživanje protiv druge pravne osobe (Stambenog fonda I. - P. d.d. K. ) pa je - nakon prigovora te tužene stranke proširio (preinačio) tužbu na tuženu iz ove parnice, čemu se je tužena protivila, pa sud nije dozvolio preinaku (čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku) o čemu je donijeto i posebno rješenje.

Podizanjem (preinačenjem) tužbe koja nije bila dopuštena protiv tuženika u ranijoj (navedenoj) parnici, nije prekinut rok zastare koji je uredno tekao i istekao u trenutku kada je tužitelj ustao tužbom u ovom predmetu (čl. 389. st. 2. ZOO). Budući je tuženik istaknuo prigovor zastare, drugostupanjski je sud pravilno i u skladu s odredbom čl. 360. st. 2. i 3. te čl. 378. st. 1. toč. 1. ZOO-a uvažio taj prigovor i uz pravilnu primjenu materijalnog prava preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja zbog čega revizija njegova nije osnovana i trebalo ju je odbiti te presuditi kao u izreci na osnovi odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 21. siječnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)