Rev-2995/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2995/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja G.P. iz D., koga zastupa A.M., odvjetnik u D., protiv tuženice Osnovne škole I.G. . u D., radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tuženice, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 2. lipnja 1993. br. Gž 247/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. prosinca 1992. br. P 1138/91, u sjednici održanoj dana 14. veljače 1996.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 2. lipnja 1993. godine br. Gž 247/93 i presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. prosinca 1992. godine br. P 1138/91 i predmet se vraća Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom poništena je odluka tužene od 5. rujna 1991. godine i naloženo je tuženoj da tužitelja rasporedi na poslove i radne zadatke učitelja fizike sa punim radnim vremenom i da mu na ime plaće za period od 10. prosinca 1991. godine do 30. rujna 1992. godine isplati iznos od 139.610 HRD sa kamatama koje teku kako je navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske presude, te je naloženo tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 83.350 HRD.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši preinačenje pobijanih presuda, odnosno njihovo ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak potpune, pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetnišvo. Revizija je osnovana.

Utvrđenje je sudova da je odlukom tužene od 5. rujna 1991. godine utvrđeno da je prestala potreba za radom tužitelja zaposlenog na poslovima učitelja fizike te da mu radni odnos prestaje sa danom 9. 12. 1991. godine. Tužitelj je 3. 10. 1991. godine podnio zahtjev za zaštitu prava protiv ove odluke tuženoj no ona nije ni u roku od 30 dana a niti do podnošenja tužbe u ovome predmetu (22. 11. 1991. godine) donijela konačnu odluku. Konačna odluka tužene donesena je 24. veljače 1992. godine, dakle prije donošenja prvostupanjske presude u ovome sporu.

S obzirom na činjenicu da je u tijeku parnice tužena donijela konačnu odluku o prigovoru tužitelja protiv odluke o prestanku radnog odnosa, tužitelj je trebao proširiti tužbu i na tu odluku s obzirom da se u sudskom postupku ocjenjuje zakonitost konačne odluke bez obzira što prvostupanjska i drugostupanjska odluka čine jednu cijelinu (čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa "Narodne novine", br. 34/91, dalje ZOPRO).

Samo ukoliko prije donošenja prvostupanjske sudske odluke nije donesena i konačna odluka, sud ispituje jedino zakonitost prvostupanjske odluke.

Sve povrede postupka kod donošenja odluka u radnom sporu su relativnog značenja jer se njihovo značenje ispituje kroz primjenu materijalnoga prava, tj. ispituje se je li neka od povreda postupka dovela do pogrešne primjene materijalnoga prava, dakle, da li je ta povreda utjecala ili mogla utjecati na zakonitost odluke.

S obzirom na izloženo, u skladu sa odredbom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pozvati tužitelja da u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i 2. ZPP dopuni tužbu u određenom roku, pod prijetnjom posljedica iz st. 4. istog članka.

U Zagrebu, 14. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.