III Kr-118/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-118/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. M. zbog kaz. djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Pakracu od 31. listopada 2002. godine broj K-46/02 i presuda Županijskog suda u Požegi od 15. siječnja 2003. godine broj Kž-8/03, u sjednici održanoj dana 8. svibnja 2003. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. T.M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Pakracu od 31. listopada 2002. broj K-46/02 (l. 72-82) i presuda Županijskog suda u Požegi od 15. siječnja 2003. godine broj Kž-8/03 (l. 105-107), T.M. je proglašen krivim i osuđen zbog dva kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 31. srpnja do 31. listopada 2002. godine, a zapravo i dalje (l. 55-56, 60-61).

Protiv te presude podnio je osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava na obranu na glavnoj raspravi. Nije stavio određeni prijedlog, ali se iz sadržaja zahtjeva dade zaključiti da predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude.

U zahtjevu se navodi kako je sud na glavnoj raspravi odbio izvesti dokaze saslušanjem svjedoka koje je predlagala obrana, a što je (bezuspješno) isticano i u žalbi protiv prvostupanjske presude. Predloženi dokazi da su od ključnog značaja, što da je moglo bitno utjecati na visinu kazne. Osim toga, da je "u ovom slučaju došlo do podmetanja, fabriciranja dokaznog materijala tj. papilarnih linija od strane redarstvenih vlasti".

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 428. st. 4. ZKP, podnio je odgovor na zahtjev, smatrajući da pravomoćnom presudom nije povrijeđen zakon time što je sud odbio dokazne prijedloge, jer ima pravo cijeniti koje će dokaze izvesti na glavnoj raspravi, a koje neće prihvatiti, pa da je na temelju takvog ovlaštenja odbio izvođenje daljnjih dokaza za koje je našao da su nepotrebni. Smatrajući da takvom odlukom nije povrijeđeno pravo na obranu osuđenika, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, kada je prvostupanjski sud zaključio da je činjenično stanje dostatno raspravljeno i u pogledu odlučnih činjenica utvrđeno, onda je bio ovlašten da odbije daljnje dokazne prijedloge, pa kada je odbio prijedlog obrane da se saslušaju u svojstvu svjedoka D.S., B.S.- M. i V.S., onda time nije povrijedio pravo osuđenika na obranu. Kada je, pak, drugostupanjski sud našao da je prvostupanjskom presudom potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, neovisno od toga što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog obrane iznijet i u žalbi, također nije povrijeđeno pravo osuđenika na obranu, već je i drugostupanjski sud postupio u okviru svojih ovlaštenja.

Naime, pravo je suda da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje određenih činjenica i pri tome nije vezan ni ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, pa otud nije ni dužan izvoditi sve dokaze koje stranke predlažu.

Ostali navodi u zahtjevu, napose tvrdnja osuđenika kako je od strane redarstvenih vlasti "došlo do podmetanja, fabriciranja dokaznog materijala tj. papilarnih linija" osuđenika, puka je i proizvoljna tvrdnja, što inače predstavlja prigovor na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti (čl. 425. st. 1. ZKP), niti se radi o slučaju predviđenom u odredbi čl. 423. ZKP.

Stoga je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan na temelju čl. 421. u svezi sa čl. 429. ZKP.

U Zagrebu, 8. svibnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Zlatko Gledec, v.r.