I Kž-360/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 360/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. Đ. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog R. Đ. i optuženog M. G. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 7. veljače 2006. broj K-2/06, u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaćaju se žalbe optuženog D. M. i optuženog R. Đ. a djelomično i žalba optuženog M. G., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kaznama pa se optuženi D. M., optuženi R. Đ. i optuženi M. G. za kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97. i 27/98.) za koje su tom presudom proglašeni krivima na temelju istog zakonskog propisa osuđuju, i to optuženi D. M. na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženi R. Đ. na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a optuženi M. G. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koje kazne im se, na temelju članka 63. stavka 1. Kaznenog zakona uračunava vrijeme koje su proveli u pritvoru od 25. veljače 1997. do 25. ožujka 1997.

II. Žalba optuženog M. G. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donijetom u odsutnosti optuženih, optuženi S. Đ., optuženi D. M., optuženi R. Đ. i optuženi M. G. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - razbojništva - iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona te su na temelju istog propisa osuđeni na kazne zatvora, i to optuženi S. Đ. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, optuženi D. M. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca,

I Kž 360/06-3

optuženi R. Đ. na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a optuženi M. G. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i sedam mjeseci.

Na temelju članka 63. Kaznenog zakona optuženom D. M., optuženom R. Đ. i optuženom M. G. je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. veljače 1997. do 25. ožujka 1997.

Na temelju članka 122. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) optuženi S. Đ., optuženi D. M., optuženi R. Đ. i optuženi M. G. u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli branitelj optuženog D. M., odvjetnik B. K., branitelj optuženog R. Đ., odvjetnik S. D., i branitelj optuženog M. G., odvjetnik B. K. Optuženi D. M. žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tom optuženiku izrekne blaža sankcija.

Optuženi R. Đ. također se žali zbog odluke o kazni i predlaže preinaku pobijane presude na način da mu se izrekne blaža kazna.

Optuženi M. G. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se preinači na način da se optuženi M. G. oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbe nije podnijet.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe optuženog D. M. i optuženog R. Đ. su osnovane, a žalba optuženog M. G. djelomično je osnovana.

Optuženi M. G. u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku, tvrdeći da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi proturječni te navodi da nije obrazložen oblik sudioništva za koji je on proglašen krivim.

Međutim, prvostupanjski je sud dao jasne i opširne razloge za zaključak da je optuženi M. G. bitno pridonio počinjenju predmetnog kaznenog djela, dakle, da je bio supočinitelj (2. i 3. odlomak na 7. stranici te 1. odlomak na 8. stranici pisane presude), pa je neutemeljen navod žalbe da se taj sud „na ovaj dio gotovo i nije osvrnuo.“

Slijedom iznesenog, neosnovana je žalba optuženog M. G. zbog navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

I Kž 360/06-3

Optuženi M. G. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon te naznačuje članak 368. Zakona o kaznenom postupku, pri čemu ne ukazuje određeno na neku od odredbi tog članka navedenih u pojedinim točkama, ali iz obrazloženja žalbe proizlazi da ovaj žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da njegove radnje koje sud nalazi dokazanima - „pribavljanje goriva i sređivanje prelaska preko mosta“ - predstavljaju supočiniteljstvo.

Međutim, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je optuženi M. G., s obzirom na njegovu ulogu u planiranju predmetnog kaznenog djela te radnjama poduzetima radi ostvarenja konačnog cilja svih optuženika - odvoženja traktora u Srbiju i njegove prodaje radi pribavljanja protupravne imovinske koristi - imao funkcionalnu vlast nad počinjenim kaznenim djelom. Naime, prvostupanjski je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženi M. G. s ostalim optuženicima dogovorio počinjenje kaznenog djela razbojništva, pri čemu je on pribavio gorivo koje je, budući da optuženici očigledno nisu znali ima li u spremniku traktora kojega su namjeravali otuđiti dovoljno goriva za njegovo odvoženje u Srbiju, bilo nužno za ostvarenje njihovog opisanog nauma, a dogovorio je i nesmetano odvoženje traktora s područja B. prelaskom kontrolne točke na mostu kod B.. Ove radnje optuženog G., iako ne predstavljaju njegovo izravno sudjelovanje u počinjenju radnji kaznenog djela razbojništva, ukazuju se, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, nužnima za počinjenje tog kaznenog djela na način kako su to optuženici planirali. Upravo zbog toga te radnje predstavljaju njegov bitni doprinos počinjenju kaznenog djela koji je, u skladu s teorijom vlasti nad djelom, pravno označen kao supočiniteljstvo.

Optuženi M. G. u žalbi navodi i da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju. Međutim, obrazlažući ovu žalbenu osnovu iz članka 368. točke 2. Zakona o kaznenom postupku, optuženik ne tvrdi da bi u dokaznom postupku bilo utvrđeno da je, primjerice, bio neubrojiv ili da bi postupao u zabludi, već zapravo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja koja se odnose na zaključke prvostupanjskog suda o postojanju njegove namjere. Dakle, obrazloženje ove žalbene osnove zapravo predstavlja pobijanje prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu je nastavno više navedeno. Slijedom iznesenog, neosnovana je žalba optuženog M. G. zbog povreda kaznenog zakona.

Također se ističe da pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti druge povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano optuženi M. G. pobija prvostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženi G. u žalbi tvrdi da nije dokazano da bi on znao na koji način su ostali optuženici došli u posjed traktora, a pokušava osporiti i zaključak prvostupanjskog suda da je on zajedno s ostalim optuženicima donio odluku o počinjenju kaznenog djela.

Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno analizirao sve provedene dokaze te je iznio jasne i valjane razloge za utvrđenja svih odlučnih činjenica - kako onih koje se odnose na utvrđeno postupanje optuženog G., tako i onih koji se odnose na

I Kž 360/06-3

utvrđenje njegove namjere da na način opisan u izreci prvostupanjske presude sudjeluje u počinjenju kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

Zaključke o prethodnom dogovoru optuženog M. G. s ostalim optuženicima da počine kazneno djelo stavljeno im na teret prvostupanjski sud temelji na prihvaćenim iskazima optuženog D. M. i optuženog R. Đ. koji su suglasno iskazali o zajedničkom odlasku kritične večeri svih optuženika u gostionicu u K. V., pri čemu je optuženi M. iskazao da mu nije poznato kada se optuženi S. Đ. dogovorio s optuženim M. G. o odvoženju traktora iz kruga V. (ali ne dovodi u pitanje postojanje takvog dogovora), dok je optuženi R. Đ. decidirano iskazao da zna da se optuženi S. Đ. dogovarao s optuženim M. G. i ostalima oko toga da se ode u V. i da tamo uzmu traktor i prikolicu. Osim toga, prvostupanjski sud ukazuje i na činjenicu da iz iskaza ovih optuženika proizlazi da je upravo optuženi M. G. „sređivao“ nesmetani prelazak traktorom preko mosta kod B., što također opovrgava njegovu obranu da nije znao da je traktor pribavljen kaznenim djelom. Pravilna je stoga analiza obrane optuženog M. G. koju prvostupanjski sud, jednako kao i iskaz svjedoka Ž. M., ocjenjuje neistinitom, a zbog toga i neprihvatljivom.

Optuženi M. G., iako ističe i žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne ukazuje ni na jednu odlučnu činjenicu koju je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

Slijedom iznesenog, treba zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, pa se žalba optuženog M. G. i iz osnova navedenih u članku 369. Zakona o kaznenom postupku ukazuje neosnovanom.

Međutim, osnovane su žalbe optuženog D. M., optuženog R. Đ. i optuženog M. G. zbog odluka o kazni.

Prilikom odmjeravanja kazne svim optuženicima prvostupanjski je sud olakotnom cijenio činjenicu da su traktor i prikolica vraćeni oštećeniku, optuženom D. M. olakotnim je našao i njegovo priznanje, a otegotnim raniju osuđivanost ovog optuženika, olakotnima je optuženom R. Đ. uzeo i priznanje te činjenicu da on nije neposredno sudjelovao u primjeni sile i prijetnje, a optuženom M. G. dosadašnju neosuđivanost i radnje s kojima je on sudjelovao u počinjenju ovog djela. Ovim optuženicima otegotne okolnosti nisu utvrđene.

S pravom optuženi D. M. i optuženi R. Đ. u žalbama ističu da njihovo priznanje radnji počinjenja ovog kaznenog djela nije u dovoljnoj mjeri cijenjeno pri odmjeravanju kazni, a i optuženi M. G. je u pravu kada tvrdi da kazna koja mu je izrečena nije primjerena svim utvrđenim okolnostima.

Priznanja optuženog M. i optuženog R. Đ. koja su dana prilikom započinjanja ovog kaznenog postupka uistinu ukazuju na njihov kritički odnos prema počinjenom djelu i izražavaju njihovo stvarno kajanje. Kada se uzmu u obzir sve ranije navedene olakotne i otegotne okolnosti, a posebno i radnje koje je svaki od optuženika počinio radi ostvarenja njihovog plana, a imajući na umu i stupanj njihove krivnje, pogibeljnost počinjenog djela te svrhu kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci optuženom D. M., kazna zatvora u trajanju dvije godine optuženom R. Đ. te kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci optuženom M. G. ukazuju dostatnima za

I Kž 360/06-3

ostvarenje kako opće svrhe kaznenopravnih sankcija opisane u članku 6. Kaznenog zakona, tako i svrhe kažnjavanja iz članka 50. Kaznenog zakona.

Zbog iznesenog, valjalo je na temelju članka 390. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, prihvaćanjem žalbi optuženog D. M. i optuženog R. Đ., a djelomično i žalbe optuženog M. G., preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kaznama na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

Na temelju članka 63. stavka 1. Kaznenog zakona u kazne izrečene optuženom D. M., optuženom R. Đ. i optuženom M. G. uračunato je vrijeme koje su proveli u pritvoru od 25. veljače 1997. do 25. ožujka 1997.

Budući da, osim u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, ne postoje razlozi zbog kojih optuženi M. G. pobija prvostupanjsku presudu, valjalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbu optuženog G. u preostalom dijelu odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 14. veljače 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.