I Kž-826/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 826/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. Č., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 18. listopada 2012. broj Kv-76/2012-5 (K-31/11), u sjednici održanoj 03. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenog N. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Slavonskom Brodu odbio je zahtjev os. N. Č. za obnovu kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda Slavonskom Brodu od 19. svibnja 2011., broj K-31/11-28 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2011., broj I Kž-715/11-4, kojim je N. Č. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik osobno s prijedlogom da se „zahtjev za obnovu postupka proglasi osnovanim i omogući zadovoljenje pravde“.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09 i 80/11, dalje: ZKP/08). u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u pisanom mišljenju od 25. ožujka 2013., broj KŽ-DO-1598/12, predložio da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U pravu je sud prvog stupnja kada tvrdi da osuđenik u zahtjevu za obnovu postupka kojega je podnio 19. srpnja 2012. (list 94-97) na temelju čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 ne navodi niti jednu novu činjenicu niti novi dokaz koji bi bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili osudu po blažem kaznenom zakonu. Naime, osuđenik doista ne iznosi niti jednu novu činjeničnu tvrdnju koja bi ukazivala da ga je trebalo za predmetno

I Kž 826/12-4

kazneno djelo osloboditi od optužbe ili primijeniti blaži kazneni zakon. Iz sadržaja zahtjeva bi se dalo zaključiti da osuđenik smatra da je trebalo primijeniti institut nužne obrane ili postupanja na mah, međutim, o tim se pitanjima sud u donošenju pravomoćne presude bavio tako da se u tom smislu ne radi o novim činjenicama. Jednako tako, osuđenik u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka ne predlaže nove dokaze, već predlaže da se ponovno provede obdukcija, očevid i rekonstrukcija, psihijatrijsko vještačenje i ispitaju svjedoci koji su već bili ispitani (osim svjedokinje M. Š.). Dakle, osuđenik u biti nastoji polemizirati s utvrđenjima suda prvog stupnja u pogledu ocjene vjerodostojnosti navedenih dokaza, ukazujući da bi se ponovnim provođenjem istih dokaza došlo do drugačijih zaključaka, što ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Svjedok M. Š. nije ispitana u tijeku postupka jer je nastradala u prometnoj nezgodi (list 35). Radi se o dokaznom prijedlogu kojeg je državni odvjetnik istakao u optužnici, međutim, iz navedenih objektivnih okolnosti taj dokaz nije izveden na glavnoj raspravi i stranke nisu predlagale da se svjedokinja ispita (list 42/II), a sud je i bez tog dokaza našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Prema tome, kraj brojnosti materijalnih i personalnih dokaza te nespornih okolnosti, očito je da iskaz svjedokinje M. Š. nije prikladan dokaz da se optuženik oslobodi od optužbe ili osudi po blažem kaznenom zakonu.

Kraj takvog stanja stvari tvrdnje žalitelja da je do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo zbog neiskustva „ili nečeg drugog“ njegove braniteljice i da je trebalo primijeniti pravilo „in dubio pro reo“ nisu relevantne u kontekstu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, a prilikom ispitivanja pobijanog rješenja, u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo ga je odbiti kao neosnovanog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Zagrebu, 3. travnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.