Legislator Case Law & Legislation
Rev-1310/1992-2 AI generated

Rev-1310/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1310/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M.G. iz S. B. i DP "L. " iz D., koje zastupa M.B., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika UTTDP "B. " iz S. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Požegi od 22. siječnja 1992.g. br. Gž 6/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 29. listopada 1991.g. br. P 499/ 91-17, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 1993.g.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1310/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelj DP "L. " i tuženik zaključili ugovor, kojim je tuženik preuzeo odgovornost za štetu koja bi nastala na instrumentima i opremi (čl. 5. Ugovora - list 4).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1310/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M.G. iz S. B. i DP "L. " iz D., koje zastupa M.B., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika UTTDP "B. " iz S. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Požegi od 22. siječnja 1992.g. br. Gž 6/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 29. listopada 1991.g. br. P 499/ 91-17, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika ukida se presuda Okružnog suda u Požegi od 22. siječnja 1992.g. br. Gž 6/92-2, i presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 29. listopada 1991.g. br. P 449/91-17, i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužiteljima i to M.G. i DP "L. " iz Daruvara na ime naknade štete iznos od 777.385,40 dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji

Rev 1310/92

nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U ovom sporu oboje tužitelja traže naknade štete od tuženika koja im je nastala krađom muzičkih instrumenata, što su bili pohranjeni u prostorijama tuženika.

Tužiteljica M.G. je vlasnica tih instrumenata, dok je tuženik Društveno poduzeće "L. " radna organizacija za muzičku estradnu djelatnost, koja je kao menadžer ugovorila s tuženikom nastupe orkestra "T. -b. " u ugostiteljskom objektu tuženika, koji orkestar je svirao na kasnije ukradenim instrumentima.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelj DP "L. " i tuženik zaključili ugovor, kojim je tuženik preuzeo odgovornost za štetu koja bi nastala na instrumentima i opremi (čl. 5. Ugovora - list 4).

Oboje tužitelja traži naknadu iste štete u visini vrijednosti otuđenih instrumenata.

Kao što je već spomenuto, tužiteljica M.G. je vlasnica spomenutih instrumenata, dok tužitelj DP "L. " to nije, a iz dosada utvrđenih činjenica ne može se zaključiti kakvu štetu ovaj trpi gubitkom tuđe stvari. Oboje tužitelja naime ne mogu imati pravo na istu štetu.

Po odredbi čl. 155. Zakona o obveznim odnosima, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991.) preuzet kao zakon Republike Hrvatske, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla dobit).

Pored toga u razrješenju ovoga spora potrebno je primijeniti i odredbe prije spomenutog zakona o ostavi (čl. 714. do 729.) time da tužiteljica M.G. nije ugovorna strana takvog ugovora kojoj bi ostavoprimac, konkretno tuženik, odgovarao za štetu zbog toga što nije ispunio svoju obvezu vraćanja stvari koja mu je data na čuvanje (čl. 718. u vezi sa čl. 713. ZOO).

Kako sudovi nižega stupnja u razrješenju ovoga spora nisu primijenili prije spomenute zakonske odredbe pogrešno su primijenili materijalno pravo, a zbog toga je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa nije bilo pretpostavki za preinaku pobijane presude, te je reviziju tuženika kao osnovanu trebalo prihvatiti ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što raspravi međusobni odnos tužitelja s obzirom na spomenute instrumente, te utvrdi pravni osnov temeljem kojega bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete od tuženika, o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 26. siječnja 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.