Rev-2185/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2185/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari I. tužitelja - protutuženika B. d.o.o. iz Z., i II. tužitelja-protutuženika B., zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost iz Z., oba zastupana po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika - protutužitelja A. M. iz O., i II. tuženika -protutužitelja J. A. iz Z., oba zastupana po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja raskida ugovora i radi isplate, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja - protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj. Gž-2099/09-5 od 16. svibnja 2012. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj. P-951/05 od 10. srpnja 2009. te odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja - protutuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. broj. Gž-2099/09-5 od 16. svibnja 2012. kojim je dijelom ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P- 951/05 od 10. srpnja 2009., u sjednici održanoj 26. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija I. tužitelja - protutuženika B. d.o.o. i II. tužitelja - protutuženika B., zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost protiv presude i protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-2099/09-5 od 16. svibnja 2012., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji stroja Španramu Brinker sklopljen u O. dana 17. studenog 2000. godine između I. tužitelja – protutuženika i B. d.o.o., ... Z. i I. tuženika – protutužitelja A. M., ... O., i II. tuženika – protutužitelja J. A., ..., Z., raskinut.

II. Nalaže se tuženicima - protutužiteljima M. A. i J. A. da izvrše restituciju te isplate tužiteljima - protutuženicima 1) B. – u d.o.o., ... Z., i ad 2) B. zdravstvenoj ustanovi za ljekarničku djelatnost, ... Z., novčani iznos od 77.585,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od

- 67.575,00 kuna teče od 22. studenog 2000. g., pa do isplate,

- 10.000,00 kuna teče od 08. veljače 2002. g., pa do isplate,

koja teče po stopi od 18% godišnje, od dana dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa do 30. lipnja 2002. godine, a od 01. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine, pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi: Nalaže se tuženicima da na osnovu izgubljene zarade isplate I. i II. tužitelju iznos od 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. ožujka 2005. g. pa do isplate, čija je visina uređena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dospijeće pa do 31. prosinca 2007. g., a od 01. siječnja 2008. pa do namirenja I. i II. tužitelja – protutuženika HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu od 8 postotnih poena.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

Nalaže se tužitelju ad 1) da tuženicima ad 1) i ad 2) isplati novčani iznos od 57.585,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućim od 17. studenog 2001. godine do 01. srpnja 2002. godine, a nadalje do isplate po stopi od 15% godišnje, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženicima – protutužiteljima da tužiteljima – protutuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 8.850,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke i to samo povodom tužbenog zahtjeva II. tužitelja – protutuženika, a na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev toga tužitelja – protutuženika za isplatu 77.585,00 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude. Nadalje, drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i u dijelu pod stavkom V. izreke na način da je II. tužitelju - protutuženiku naloženo nadoknaditi tuženicima - protutužiteljima parnični trošak i to svakom po 1.764,81 kn.

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke,

II. izreke u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev I. tužitelja – protutuženika, u dijelu pod stavkom VI. izreke i u dijelu pod stavkom V. izreke koji se odnosi na I. tužitelja – protutuženika te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude i protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja odredba se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnijeli I. i II. tužitelji – protutuženici i to iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženici – protutužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja – protutuženika.

Revizija I. i II. tužitelja – protutuženika protiv pobijane drugostupanjske presude nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije I. i II. tužitelja – protutuženika protiv pobijane drugostupanjske presude ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Naime, vrijednost predmeta spora pobijane presude je 77.585,00 kn, a što dakle ne prelazi 200.000,00 kn.

Stoga dakle revizija I. i II. tužitelja – protutuženika protiv drugostupanjske presude podnesene u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija I. i II. tužitelja - protutuženika nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što I. i II. tužitelji – protutuženici u reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg su reviziju podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji bi se na pravno pitanje odnosili, a posljedično tome nisu niti izložili razloge zbog kojih bi smatrali da bi neko pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako revizija I. i II. tužitelja – protutuženika protiv pobijane drugostupanjske presude podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena te kako ta revizija nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP., to je dakle reviziju I. i II. tužitelja – protutuženika protiv pobijane drugostupanjske presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

Niti revizija I. i II. tužitelja – protutuženika protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude ( čl. 382.).

Rješenje drugostupanjskog suda kojim se dijelom ukida prvostupanjska presuda te se za taj dio predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava. Stoga, protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.

Kako dakle revizija I i II. tužitelja – protutuženika protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja nije dopuštena, to je i tu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. travnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.