Rev-143/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-143/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz Z., zastupane po T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. ožujka 1995. godine br. IX Gž-9716/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. rujna 1994. godine br. Pn-4186/92, u sjednici održanoj dana 19. siječnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća, te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. ožujka 1995. godine br. IX Gž-9716/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. rujna 1994. godine br. Pn-4186/92 u dijelu kojim je odbijen zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova tako da se taj zahtjev prihvaća i obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos parničnih troškova od 2.480,00 kn od 1. rujna 1994. godine do isplate. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I C. osiguranje d.d. Z., dužna je tužiteljici D.V. iz Z., isplatiti na ime naknade štete iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema Uredbi o visini stope zatezne kamate tekućom od dana donošenja prvostepene presude pa do isplate u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu iznosa od 25.000,00 kn te sa zahtjevom za kamate na parnični trošak.

III Tužena C. osiguranje d.d. Z., dužna je tužiteljici D.V. iz Z., isplatiti na ime parničnog troška iznos od 2.480,00 kn u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, pobijajući presudu u odbijajućem dijelu zahtjeva, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da rečena bitna povreda ne postoji, a da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno samo u dijelu presude kojim je odbijen zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova.

Isti zahtjev temelji se na odredbi iz čl. 20a. st. 2. Zakona o izvršnom postupku - ZIP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) prema kojoj će sud u slučaju ako su u izvršnoj ispravi određeni troškovi postupka na prijedlog vjerovnika rješenjem odrediti naplatu zatezne kamate na iznos određenih troškova po propisanoj stopi od dana donošenja izvršne isprave do isplate.

Drugostupanjski sud pogrešno smatra da je prvostupanjski sud osnovano odbio zahtjev za plaćanje zateznih kamata na parnične troškove, jer da prema odredbi iz čl. 326. st. 1. ZPP nije dopuštena mogućnost da takve zatezne kamate budu obuhvaćene i u izreci odluke o troškovima.

Kada rečena odredba ZIP-a vjerovniku koji u izvršnom postupku traži naplatu parničnih troškova određenih u izvršnoj ispravi daje pravo na zatezne kamate na iznos tih troškova od dana donošenja izvršne isprave do naplate istog potraživanja, onda nije jasno zbog čega vjerovnik već u postupku donošenja izvršne isprave ne bi mogao zahtijevati da mu se to pravo u izvršnoj ispravi i prizna.

Sukladno tome na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP glede odluke kojom je odbijen zahtjev za plaćanje rečenih kamata revizija je prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene tako da je taj zahtjev usvojen.

S druge pak strane sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo odlučujući o odštetnom zahtjevu s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice.

O naknadi tog oblika nematerijalne štete već je ranije pravomoćno suđeno na osnovi stanja koje je tada postojalo, tako da tužiteljica sada u ovoj parnici traži naknadu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

U postupku je utvrđeno da je pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice uzrokovalo smanjenje njezine životne aktivnosti za daljnjih 10% u odnosu na stanje u vrijeme donošenja ranije presude, a radi se o smanjenju životne aktivnosti tužiteljice uzrokovanog trzajnom ozljedom vrtne kralježnice.

Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti slučaja, a posebno stupanj daljnjeg smanjenja životne aktivnosti tužiteljice i njezinu životnu dob (59 godina u vrijeme nastanka štetnog događaja 1991. godine) po ocjeni ovoga suda tužiteljici dosuđeni iznos naknade od 15.000,00 kn za utuženi oblik nematerijalne štete predstavlja primjereni iznos pravične novčane naknade utvrđen u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.).

Stoga se u reviziji neosnovano prigovara visini dosuđene naknade, pa je u odnosu na odbijajući dio pobijane presude kojim je odlučeno o tom odštetnom zahtjevu na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. siječnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas v.r.